Knjigu Momčila Đorgovića koju sam već počeo da čitam „Tragedija jednog naroda”, (Službeni glasnik, 2016) pred polazak na kratak izlet, od Beograda prema Kosmaju, nisam poneo. Volim da čitam u autobusu, međutim da je knjiga džepno izdanje lako bih je nosio, ali ovako obimna ne staje lako u prtljag izletnika. Ipak nosim u komadićima svesti sa sobom vrlo sugestivan podnaslov knjige „Šta ljude u Srbiji nagoni da rade protiv sebe” i rečenicu iz predgovora koju sam pred polazak pročitao kao karakteristiku sadržaja: „... ljubav, erotika, intima ličnosti, imaginacija, umetnost, književnost, falsifikati, omraze, propale iluzije i zablude, svet poraženih, prevarenih i poniženih”. S tim impresijama sedam pored starije žene i vadim novine. Žena se učtivo izvinila što u prtljagu koji mi možda smeta nosi toliku vodu. Odmahujem rukom, sve je u redu, ali ona hoće da objasni:
„To je voda za piće. Muž i ja delimo bunar s njegovim rođenim bratom, a brat ima vodovod. Kad god bi se vratio iz Švedske u kojoj mu deca i sad žive, on bi razbio flaše i ono staklo bacio bi u bunar, tako godinama.
Novinar, urednik sajta Arhiv Simić
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU