Lepo je videti sa koliko pažnje je u javnosti dočekana premijera filma Zdravka Šotre posvećenog Lazi Kostiću, da bi potom svake subote RTS tu romantičnu sagu o velikom srpskom pesniku pretočio u veoma pitku i gledanu seriju. Šira javnost saznala je mnoge činjenice o njegovom burnom životu, punom boemije i raskalašnosti, ali i ponešto o njegovom pesničkom i književnom talentu, širokoj erudiciji, političkom delovanju itd. Ipak, osnovna potka filma je romantična i samim tim neostvarena ljubav prema Lenki Dunđerskoj, iz koje se izrodila jedna od najlepših pesama srpske ljubavne lirike Santa Maria della Salute. Međutim, Šotrin scenario je Lazu Kostića predstavio uglavnom kao bonvivana, neumerenog ponašanja, koje je Vojin Ćetković još više isticao prenaglašenom mimikom lica (stalnim žmirkanjem i bečenjem), koje prerasta u lik nekakvog „manitog“ pesnika, kako su ga videli i cetinjski pastiri tokom njegovih „džoginga“ po crnogorskim vrletima.
Redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU