Pravo na stid

19. 04. 2017. 10:00

Значај постепеног сексуалног сазревања (Фото Д. Јевремовић)

Problem koji je Miša Đurković prepoznao u novim Uputstvima za primenu obrazovnih paketa za učenje o temi seksualnog nasilja, koja je Ministarstvo prosvete uputilo obrazovnim institucijama, predstavlja, nažalost, samo jedan od skaradnih aspekata ovih dokumenata. Osim što homoseksualnost tretiraju i predlažu kao potpuno ravnopravnu alternativu heteroseksualnog modela ponašanja, spomenuti priručnici podrivaju i druge temeljne kulturološke odlike porodice i polnosti na našim prostorima. Oni prete da svaku taktilnu nežnost između roditelja i deteta proglase potencijalnim seksualnim nasiljem, kao i da potpuno ospore pravo na stid, koji na ovim, kao i na mnogim drugim meridijanima, osećaju ljudi kada govore o intimnim pitanjima vezanim za polnost. Poznata je stvar da je osećanje stida uslovljeno kulturnim specifičnostima određene sredine, ali u tome nema ništa loše. Tako je, na primer, u Švedskoj – u šta sam se lično uverila – sasvim normalno da se posle rekreacije na bazenu ili u teretani žene tuširaju potpuno nage u zajedničkom kupatilu, dok korisnici beogradskih bazena ovo rade isključivo u kupaćim kostimima.

Viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU

CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU