Kada štitasta žlezda treba da se operiše
(Фото Пиксабеј)
Štitasta žlezda se nalazi u predelu vrata i važna je zbog proizvodnje hormona koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva. Oboljenja ove žlezde su u porastu, a lekari ističu da kada bi svim građanima Srbije radili ultrazvučni pregled vrata, kod više od 50 odsto bi utvrdili da imaju neku promenu na njoj. Ljudi obično saznaju da imaju taj problem na osnovu analize hormona iz krvi, kao i ultrazvučnog pregleda vrata, a činjenica je da žene osam puta češće od muškaraca imaju probleme sa poremećenim radom ovog organa.
Kada se otkrije da osoba ima tegobe, postavlja se pitanje kome se savetuje operacija a kome samo dolazak na redovne preglede kako bi se situacija „pratila”?
Profesor dr Ivan Paunović, hirurg i načelnik Centra za endokrinu hirurgiju Kliničkog centra Srbije, naglašava da se operacija savetuje onim pacijentima kod kojih postoji sumnja na rak štitaste žlezde, kod ljudi sa uvećanom dobroćudnom štitastom žlezdom koja pritiska vitalne organe vrata, kod osoba kod kojih postoji povećano stvaranje hormona ove žlezde, što se stručno naziva hipertiroidizam.
– Naš centar je najveća ustanova ovog tipa na Balkanu koja se bavi hirurškim lečenjem endokrinih organa. Prošle godine ovde je operisano 674 pacijenta, zbog zloćudnih i dobroćudnih oboljenja štitaste žlezde. U slučaju pojave raka operacija je jedini način lečenja. Svi ostali modaliteti lečenja su dopunskog karaktera. Karcinomi ove žlezde su izlečivi, ali problem je što kod nas dolazi dosta pacijenata sa uznapredovanom fazom bolesti kada radikalno hirurško lečenje nije moguće. Zato zastupam tezu da svi pacijenti koji imaju čvor (nodus) u štitastoj žlezdi, koji je veći od jednog santimetra, treba da prođu kroz takozvani dijagnostički algoritam. To znači da moraju da urade ultrazvučni pregled, biopsiju, određivanje hormona ove žlezde, na osnovu čega se takav pacijent šalje hirurgu koji donosi odluku da li je osoba za operaciju ili „praćenje” – naglašava dr Paunović.
Pacijenti kod kojih postoji sumnja na karcinom (rak) štitaste žlezde odmah se operišu. Ukoliko je operacija obavljena, na primer, u ponedeljak, bolesnik već u sredu ide na kućno lečenje, pod uslovom da nema nikakve komplikacije. Dijagnoza se postavlja tako što se pacijentu uradi ultrazvuk štitaste žlezde, zatim biopsija tankom iglom, i na osnovu toga hirurg odlučuje da li treba savetovati operaciju.
Kada rade ultrazvučni pregled, lekari procenjuju da li kod pacijenta u štitastoj žlezdi postoji jedan ili više čvorova (nodusa). Danas je retkost da pacijenti imaju samo jedan čvor u žlezdi. U takvim slučajevima operacija se savetuje kako bi se sprečio dalji rast žlezde i pojava kompresivnih smetnji. Operacija se predlaže i pacijentima kod kojih rast žlezde pritiska jednjak, dušnik, vitalne krvne sudove koji iz vrata vode krv u mozak. Za njih je operacija terapija izbora a sastoji se u odstranjenju cele štitaste žlezde. Oni posle operacije moraju trajno da piju hormon štitaste žlezde.
– Činjenica da ti pacijenti dobijaju hormonsku nadoknadu ne čini ih invalidima. Oni mogu brzo da se vrate svakodnevnim aktivnostima. Ipak, treba imati na umu da svaka intervencija nosi rizik od komplikacija. Postoje dve vrste komplikacija koje mogu da nastanu posle operacije. Jedna je kada pacijent ne može dobro da govori, a druga kada bolesnik ima problema sa kočenjem zbog nedostatka kalcijuma usled oštećenja vaskularizacije paraštitastih žlezda koje regulišu metabolizam kalcijuma u organizmu, a u bliskom su anatomskom odnosu sa štitastom žlezdom. Postoji i situacija da pacijent ima problem i sa štitastom i sa paraštitastom žlezdom, pa se tada obavlja sinhrona operacija i jedne i druge – dodaje dr Paunović.
Pacijenti kojima se savetuje redovan dolazak na kontrolu jer još nisu kandidati za operaciju, na ultrazvučni pregled treba da dolaze jednom u šest meseci ili godinu dana, zavisno od slučaja. To se radi da bi se utvrdilo da li čvor ili uvećana štitasta žlezda raste ili miruje. Ako čvor u žlezdi raste i postane veći od tri centimetara, onda se pacijentu savetuje operacija.
– Često imamo slučajeve da se pacijenti bezrazložno plaše operacije, što mislim da nije dobro. Zbog toga nam mnogi dolaze, posebno stariji, u zapuštenom stanju, kada je bolest poodmakla. Operacija je kod njih rizična jer tada imaju i čitav niz drugih oboljenja. Dobro je da sada postoje u celoj Srbiji stručnjaci koji se bave ovom vrstom hirurgije. Pre nekoliko godina kod nas je uvedena supspecijalizacija iz endokrine hirurgije koja se obavlja u Centru za endokrinu hirurgiju KC Srbije, jedina ove vrste u Evropi, koju su do danas završili hirurzi iz Niša, Užica, Kraljeva, Čačka, Novog Sada, Sremske Kamenice i Beograda – zaključio je naš sagovornik.