Soul spektakl Kinga Kana
Кинг Кан са бендом „The Shrines” (Скриншот)
Legendarni džezer San Ra se, nažalost, vratio na svoj rodni Saturn. Jedan od očeva fanka Džordž Klinton još je među nama, ali se i on, sudeći po njegovim poodmaklim godinama, priprema da ga njegov „matični brod”, koji je sedamdesetih godina prizivao na binu pred obične smrtnike, pozove natrag u svemir iz kojeg se spustio na ovu planetu.
Srećom, King Kan zasad ne ide nikuda, a večeras će svratiti i u Beograd da u klubu „Dorćol plac” sa svojim bendom „The Shrines” priredi spektakl kakav su nam nekada davali samo ti slavni muzički „vanzemaljci”.
King Kan bi se, u skladu s tim što psihodelični soul kombinuje sa garažnim rokom, mogao opisati i kao lou-faj verzija tih starih majstora. Onostranu auru ipak nepogrešivo stvaraju njegovi kostimi, u kojima najčešće nalikuje svemirskom Indijancu superheroju za kojeg je dobro što verovatno može da leti jer bi mu, pošto ne vodi računa o liniji, bilo naporno da previše trči.
Samoironični humor stihova Kinga Kana – koji ponekad izgledom i vokalnim stilom podražava dive poput Ete Džejms ili Tine Tarner ali peva i o narodnim kuhinjama – jedan je od razloga zbog kojih njegov nastup može da deluje i kao parodija.
Drugi razlog za to je što su se vremena promenila. Pre pedesetak godina se od muzičara očekivalo da budu revolucionari koji će stvarnost naših društava transformisati u neki bolji svet ili je, čak, uzneti u sasvim drugu, utopijsku dimenziju koja se činila natprirodnom. Danas, sa opštim povlačenjem prevratničkih ideja, takve ambicije izgledaju smešno i kad ih ispovedaju oni koji imaju moć, kamoli obični rokeri.
Zato mnogima nastup Kinga Kana sigurno izgleda kao retro pastiš, provokativna ali i sentimentalna šarada. On ga ipak doživljava drugačije – kako je potvrdio u intervjuu za „Politiku” pre dve godine – bizarni kostimi i ludorije na sceni za njega su deo svojevrsnog rituala, o čijim dometima ne gaji iluzije ali se svejedno nada da ima izvesnu moć u zajedništvu koje nakratko stvara. I humor je tu zato što ga smatra prirodnim oružjem potlačenih.
To je i prirodno za čoveka kojeg je otac učio o ideologiji Crnih pantera i koji je lekcije o panku i antirasizmu savladavao uz dečačke prijatelje Indijance iz Kanade, gde se rodio, kao i iz ličnog iskustva osobe na kojoj se odmah primećuje indijansko poreklo.