Divlja ruža
Poslednje epizode popularnih domaćih serija „Santa Marija dela salute” i „Vojne akademije” bolno su nas podsetile na ono što predstoji: letnje šeme! Tek što su uzele maha, iz programa će sve do kasne jeseni nestati i mnoge autorske emisije a zameniće ih u najboljem slučaju pompezno nazvani „best of”, pačvork od zalepljenih delova emisija. Ponovo ćemo po letnjoj žegi gledati ljude u zimskim jaknama i sa šubarama koji nam prepričavaju događaje i situacije koje je vreme pregazilo. Jedino će nas srećnici koji u pratnji kamera putuju na letnje festivale i popularne destinacije, izveštavati „sa lica mesta”.
I niko se neće mnogo uzbuđivati, čak ni gledaoci koji imaju sva prava da tokom čitave godine očekuju relativno kvalitetan program. Ali, anesteziranje gledališta je dalo rezultat i svi smo postali pitome, mirne, poslušne osobe koje disciplinovano plaćaju pretplatu i ne tako male račune kablovskim operaterima... Starije generacije ili gledaju reprize domaćih i turske serije ili, gotovo uopšte ne prate program. Mlađe generacije, posebno oni koji dobro znaju engleski, skidaju sa torenta strane serije čim se pojave u svetu a mališani ili gledaju specijalizovane kanale sa crtanim filmovima, ili „Praktičnu ženu”, „Sinđeliće”, „Andriju i Anđelku” (neprimerne dečijem uzrastu)...
Oni sa boljim pamćenjem znaju da nije uvek bilo tako. Da je postojalo vreme u kojem nije vladala parola „to narod želi, pa mu zato i serviramo”. I pelcer je pustio koren!
Još pre dvadeset ili trideset godina kod nas su se prikazivale britanske i američke serije: „Doktor Kilder”, „Saga o Forsajtima”, „Budenbrokovi”, „Šogun”, „Ptice umiru pevajući”, „Svetac”, „Vetrovi rata”, „Gradić Pejton”, „Dinastija”, „Beverli Hils”, „Melrouz Plejs”, „Poroci Majamija”, „Sever-Jug”, „Sledž Hamer”, „Kafić Uzdravlje”, „Kegni i Lejsi”, „Alf”, „Hobotnica”, „Beni Hil”, „Poroci Majamija”, „Tvin Piks”...
Bile su omiljene i nemačka „Klinika Švarcvald” i češka „Bolnica na kraju grada”... Devedesetih je topli talas iz Latinske Amerike doneo: „Divlju ružu”, „Ljovisnu”, „Kasandru”, „Esmeraldu”, „Robinju Izauru”, „I bogati plaču”... i otkrio novi svet komplikovanih zapleta o surovim bogatašima i siromašnim i naivnim lepoticama, lažnim optužbama, zlim svekrvama i zaovama, zatvorskim ćelijama u kojima čame nevini, odbačenoj deci, slepima koji progledaju, a pravda pobeđuje...
Posle toga ništa nije bilo isto. Nudili su nam na tacni i „Frejžera” i „Vil i Grejs” i australijske „Susede”, „Izgubljene”, „Simpsonove”, ruske „Kneginju Anastaziju” i „Sašinu ekipu”, španske „Seranove” i „Korak napred”... Ali, rejtinzi su pokazivali da „što gore to bolje”, odnosno što manje kvaliteta i novca uloženog u produkciju, to više gledalaca „zalepljenih za ekran”... RTS je u ovoj godini emitovao nove i kvalitetne serije a RT Vojvodina dva svetska hita: „Kuću od karata” i „Dauntonsku opatiju” koje verovatno samo kod nas nisu imale visok rejting... Neko nam je „iskvario” publiku!