Klavirski standardi Haua Gelba u Beogradu
Хау Гелб (Фото Х. Гудлогсон/CC BY-SA 4.0)
Već krajem 2006. godine, na svom prvom koncertu u Beogradu, Hau Gelb, taj gitarski heroj iz senke, prebirao je po dirkama gotovo koliko i po žicama. Mada se proslavio izuzetno osobenim sviranjem gitare, vođa kultnog benda „Giant Sand” još onda je pokazivao veliko interesovanje za klavir, instrument koji nije u prvom planu u kantri-roku i folku, niti ima mnogo veze sa pankom, glavnim uticajima na njegovu iščašenu muziku. Nakon tri decenije postojanja i poslednje turneje, na kojoj su krajem 2015. godine nastupili i ovde, „Giant Sand” više ne postoje, dok će se Gelb večeras pred publikom u beogradskom Domu omladine potpuno posvetiti klaviru, na kojem je komponovao i, u pratnji nekolicine prijatelja, odsvirao svoj poslednji album, „Future Standards”.
Ljubav prema džezu, u koji se taj album žanrovski svrstava, nije bila preterano iznenađenje za ljubitelje Gelbove muzike. Iako to nije zvuk koji se očekuje iz pustinja Arizone, odakle je Gelb, alternativni kantri u verziji „Giant Sand” uvek je pomalo zvučao i kao alternativni džez. Harmonijski sklopovi su bili drugačiji, ali Gelbov način sviranja, kao i strukture njegovih pesama, s vremenom su postajali sve više džezerski: pauze i „pukotine” u toku melodije, nagla „skretanja” i „pogrešne” note. Gelb je to nazvao „erodirajućim rokom” jer, kao pustinja ili bilo koji pejzaž pod erozijom, te su se melodije neprekidno urušavale i ponovno oblikovale.
Iznenađenje na „Future Standards” je, međutim, bilo to što je naziv albuma, koliko god u sebi nosio i više od zrna samoironije, sasvim tačan u smislu toga da nove Gelbove kompozicije zaista preuzimaju sazvučja i strukture standarda iz klasičnog doba džeza. Naglašena melodičnost i pitkost ni ovog puta, ipak, nisu sasvim izbrisale ćudljivost tipičnu za Gelbovu muziku.
Njegovo bavljenje ovim ogrankom džeza podsetilo je i na ono što su moderniji oblici tog žanra bacili u gotovo potpun zaborav: da se džez u svojim mlađim danima, pre potonjih radikalnih instrumentalnih eksperimenata, prilično zasnivao i na domišljatim stihovima. A to je savršeno igralište za Gelba, takođe poznatog po duhovitom poigravanju rečima.