Dobra strana identiteta

22. 06. 2017. 09:00

(Игњат Гатало)

Čitajući tekst g. Vladimira Milutinovića „Šta je to identitetska politika” (20. jun), imali smo priliku da vidimo kakva je „mera” onoga što autor smatra dobrom stranom identiteta. Tako smo mogli saznati da su „ljudi u Srbiji” bili veliki Jugosloveni, prozapadno orijentisani, u principu levičari i okrenuti modernim vrednostima. Nekoliko je kontradikcija na ovom mestu: nemoguće je, naime, biti i levičar i prozapadno orijentisan, jer biti prozapadno orijentisan je u dobrom delu 20. veka značilo biti i liberalno, a svakako ne levo orijentisan; takođe, nemoguće je biti naročito okrenut modernim vrednostima, a da zemljom u kojoj živite 35 godina upravlja i sve bitne odluke donosi doživotni predsednik.

Ni nakon toga, dok predstavlja, po njegovom mišljenju, loše primere identitetske politike, g. Milutinović ne bira najsrećnije primere. Sledeći na tim mestima iznesenu logiku, pažljivi čitalac bi mogao doći do zaključka kako isključivo opredeljivanje za ćirilicu sa sobom donosi jedan „paket” opredeljenja: da ste protiv Darvinove teorije, da smatrate kako je Zemlja ravna ploča, da ste religiozni, protivnik EU i da priželjkujete pomoć i intervencije Rusije. Uprkos svim pokušajima, ne uspevam da sagledam kako je autor stigao da branjenje pisma od odumiranja, pisma kojim se ovaj narod služi osam vekova, spoji s navedenim stavovima, iako bi mi na um mogao pasti, uzimajući i prethodni pasus u obzir, izvestan ideološki predumišljaj. Da nisam imao priliku da pročitam tekst pomislio bih da je i ovde na delu „autoritarnost i arbitrarnost zakamuflirana u nešto pompezno i važno”.

Student, Čačak

CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU