Bista legendarnog direktora Beo zoo vrta

12. 07. 2017. 14:24

Откривање бисте легендарног директора зоолошког врта (Фото Танјуг/Д.К.)

Za 81 godinu, koliko je napunio beogradski Zoološki vrt, prošao je kroz razne faze. Jedan od najtežih perioda, prema rečima direktora Srboljuba Aleksića, bio je osamdesetih godina kada je na njegovo čelo došao Vuk Bojović. On je svojim radom i zalaganjem napravio zoo vrt onakvim kakav je i danas. Za vreme njegovog mandata ovo životinjsko carstvo je obnovljeno, izgrađeno, obogaćeno... U čast nekadašnjeg direktora beogradske oaze, na trgu je koji nosi njegovo ime u „Vrtu dobre nade” otkrivena bista, delo akademskog vajara Zorana Ivanovića.

Osnovano davne 1936. godine, prestoničko životinjsko carstvo promenilo je osam direktora. U novije vreme, većina se seća Vuka Bojovića na tom mestu. U direktorsku stolicu seo je 1. maja 1986. godine kada je napustio istu funkciju u trgovačkoj školi. Do septembra 2014. godine, kada je preminuo, strpljivo je skupljao kamen po kamen, drvo po drvo... U jedno od omiljenih mesta za razonodu u gradu, za vreme njegovog mandata stigle su brojne egzotične vrste.

– Kada je rešio da se upusti u avanturu i ispuni obećanje da će podići zoo vrt na noge, prijatelji su ga savetovali da se „mane ćorava posla”. Ali, on je ovaj prostor gledao očima umetnika. Imao je ideju i da napravi oazu na Ratnom ostrvu, ali nažalost nije stigao da je ostvari – rekao je Duško Stanojević, Vukov veliki prijatelj i dugogodišnji prijatelj Beo zoo vrta.

Bojović je ceo život posvetio neizmernoj ljubavi prema životinjama i, kako je podsetio sadašnji direktor, „čovek je od koga ste učili o životu”.

– Sigurno, da nije njega bilo ne bih ni ja sada stajao ovde. Vuk Bojović je bio moj direktor četiri godine. To je nemerljivo iskustvo, naročito u ovom poslu. Od njega sam naučio mnogo o zoo vrtu, ali i o životu – istakao je Aleksić dodajući da Zoološki vrt beleži sve veći broj posetilaca i da će se rukovodstvo truditi da stalno uvodi novine.

Koliko je Bojović voleo svoj posao svedoči i priča koju je sa prisutnima podelila Jasmina Mitrović Marić, predsednica Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica koja je bila porodični prijatelj dugogodišnjeg čelnika „Vrta dobre nade”.

– Na pitanje saobraćajnog policajca koji je zaustavio automobil u kom sam bila sa svojim ocem i Vukom, odakle je, on je odgovorio da je iz zoološkog vrta. Policajac se osmehnuo, a Vuk je to ponovio. Rekao je „zaista jesam, odem ponekad u stan da vidim ženu i decu, pa se vratim svojoj kući – zoo vrtu” – ispričala je anegdotu Mitrović Marić i napominje da njegova misija nije bila da napravi jedan od najlepših zoo vrtova u Evropi, već da pokolenjima ostavi vaspitnu, obrazovnu instituciju na otvorenom od koje nikada nije odustao kao pedagog.

Njegovi prijatelji Nićifor Aničić, zaslužan za donaciju belih lavova, Ljiljana Bralović koja je pesmom poslala poruku i podsećanje da „na Vuka nisu režale zveri, nego ljudi”, Tomislav Peternek, majstor fotografije, i drugi poznanici istakli su da grad na ovaj način izražava zahvalnost čoveku koji je ispisao drugačiju sliku prestonice.