Aristokratsko stopalo
Представљање књиге Оливере Катарине у башти клуба „Полет” (Фото А. Васиљевић)
„Moja generacija detinjstvo je provodila igrajući se po ruševinama razorenog Beograda, koji su Nemci 1941. bombardovali bez milosti. Posle čestih bežanija, iz Dobanovaca u Valjevo, pa iz Valjeva u Zemun i Dobanovce, moja se porodica najzad smestila u stan u Pop Lukinoj 15, pored tada razrušenog mosta na Savi kojeg danas zovemo Brankov most…” Ovako svoju autobiografsku ispovest počinje legendarna Olivera Katarina, na prvim stranicama svoje knjige „Aristokratsko stopalo”. Promocija na kojoj se ova diva družila sa posetiocima priređena je u bašti kluba „Polet” u Cetinjskoj ulici.
Glumica i pevačica u ovom štivu na 200 strana, koje je objavila Izdavačka kuća „Kontrast”, osim o svom detinjstvu govori i o prvoj ljubavi, putu u Pariz, akademiji, Ateljeu 212, filmu „Skupljači perja” koji je obeležio njenu karijeru, umetničkoj karijeri…
Prisetila se sinoć i nedavnog povratka u Kan posle pola veka. Priznaje da je bila tužna jer mnoge njoj drage kolege nisu među živima. U razgovoru za naš list ocenila je da se za njeno stvaralaštvo više zanimaju mladi ljudi.
– Sa mladima se bolje razumem, nego sa svojom generacijom, eto i mlada ekipa izdavača objavila je ovo moje delo – ističe Olivera Katarina.
Ona podseća da su njen rad uvek više cenili u svetu jer je naš narod, koji inače beskrajno voli, sklon da tuđi uspeh analizira i na njega stavlja senku, kao neku vrstu večitog pitanja „a da li je on baš tako vredan, talentovan…”. U inostranstvu je to drugačije. I sada, kako veli, u Kanu, osetila je neizmerno poštovanje Francuza. Oni su, zaključuje Olivera, narod koji kad nekoga zavoli – to je do kraja života.
– Mnogo puta mi se desilo da za pesme koje ja pevam, kao što je „Niška banja”, kažu – to je loša pesma, kafanska. A onda se ta numera nađe na repertoaru čuvenog italijanskog hora. I sad volim kafane i pesme, evo ovde bih rado zapevala jer osećam zajedništvo, a to velikim scenama fali – iskrena je Katarina.
Na promociji su učestvovali Nađa Parandilović, urednik u „Kontrastu”, i Igor Stanojević, režiser. Ovo uzbudljivo štivo oživljava uspone i padove jedne od poslednjih pravih diva sa eks-ju prostora, kroz čiji život su se prelamale ključne figure i događaji bivše Jugoslavije.