Šizma i simonija
(В. Тенкеш)
Afera s podmetanjem lažnih tekstova i njihovih autora, kojom se htelo nauditi brendu „Politika“, tako je perfidno osmišljena da je glavni organizator mislio na sve modalitete dešavanja i oglašavanja u postupku neuspešne diskreditacije jednog takvog lista. Unapred je postulirano novinarsko verovanje u normalne i redovne načine komunikacije i dobro poznavanje načina funkcionisanja redakcije, pa je na podmukao način stvoren teren za nečuvenu obmanu i pravu šizmu novinarskog esnafa. Smisao te perfidnosti jeste u tome što se zbog zavisti i skoro prave mržnje prema brendu ,,Politike“, koju žele oblatiti na sve moguće načine iz njima znanih razloga, čitalačka publika i svi novinari navode na pomisao da su ti urednici stvarno bili spremni tako nešto da učine. Da se oni omalovaže kao ličnosti, a potom i kao nepodobni, nesavesni, ili neoprezni. Pri tome su pošli „pucajući“ istovremeno iz dva različita oruđa: Iz jednog, kojim utvrđuju da su to urednici sami osmislili, i iz drugog, za nedajbože ako nije tako, da su bili neoprezni, neažurni i da su imali pred sobom sijaset načina da sve to ispitaju, prouče i zabrane objavljivanje. Time su napravili pravu šizmu među svim novinarima, a pogotovo među novinarima i urednicima „Politike“, i multišizmu između čitalaca, novinara, urednika i vlasnika novina.
Takvim rabotama, odrađenim na veoma „visokom nivou“ prevarnih radnji, pokušava se ostvariti i tzv. simonija (prigrabiti nečiju moć po svaku cenu). Tim činom takve novinarske „veličine“ umislile su da mogu preuzeti makar delić brenda zvanog „Politika“ i time svoju kvazinovinarsku snagu okititi vekovnom snagom koju ima taj list. To je svojevrsno preotimanje ugleda i struke koja je neupitna za jedan takav brend.
Zašto bi inače na portalu analiziraj.ba stavili takav naslov koji govori da to nije više ona stara „Politika“. Hteli su reći da nema sada pravih urednika (kao onih nekad) koji bi znali odabrati „ono pravo“, koje su oni znali kada su bili njihovi nalogodavci u redakciji.
Simonija je zaista zvučna i nečuvena po bahatosti i željama, dovodi se u vezu s imenom novozavetnog Simona Vrača koji je ni manje ni više nego od apostola tražio njihove čudesne moći za koje je bio spreman i da plati. Isto tako, i ti novinari koji ne znaju kako da se preko rada i usavršavanja domognu visokih novinarskih autoriteta u esnafu, udarili su na ,,Politiku“. A dovoljno je samo reći „Politika“ pa da se odmah prisetimo ko je sve za nju šta rekao, napisao i dao joj svoj lični pečat. Takvog gorostasa sad tamo neki sa potrala „analiziraj.ba“, kojeg, uzgred, promptno stavljaju na svoje naslovnice oba novinarska udruženja u Srbiji, pokušavaju svojim kvazianalitičkim i „filozofskim“ tekstovima da srozaju na niske grane. U tome neće uspeti jer je „ruka“ koja njih vodi odavno poznata na ovim prostorima. Ta ruka nastoji da uništi sve što je dobro i što ima svoj kvalitet. Dragi moji „šizmaši i simonijanci“, neće vam uspeti podmetnuti trikovi i lažne afere.
Dipl. pravnik