Medalja koja nedostaje
Пред највећим изазовом у досадашњој тренерској каријери: Александар Ђорђевић (Фото Ненад Неговановић)
„Naš karakter ne dozvoljava sitne ambicije”…
Ovako je besedio selektor košarkaške reprezentacije Srbije Aleksandar Đorđević na početku priprema za Evropsko prvenstvo, koji će se od 31. avgusta do 17. septembra održati u Finskoj, Rumuniji, Izraelu i Turskoj. U nešto više od mesec dana potom, našu reprezentaciju su šibale nedaća za nedaćom, a ceh je da u Turskoj neće učestvovati više od pola tima koji je lane osvojio srebrno odličje na Igrama u Riju. Stefan Marković, „duša tima” , kako je Đorđević uvek isticao, oprostio se od reprezentacije, Nikola Jokić je otkazao druženje ovog leta, a povrede su pokosile Marka Simonovića, Miroslava Raduljicu, Miloša Teodosića, Nikolu Kalinića i Nemanju Nedovića. Međutim, to nije pokolebalo selektora Đorđevića. Njegov izrazito naglašen takmičarski karakter, ne dozvoljava mu da drastično spusti lestvicu. Od „otimanja” zlata Špancima, što je u najavi bila realna opcija, kao cilj ostala je medalja, a ona jedino nedostaje Đorđeviću u četvorogodišnjem ciklusu koji se završava sa Evropskim prvenstvom.
Iako lopta još nije krenula, ovaj 40. Evrobasket već ima osnovnu odrednicu – nikad više otkaza, ljubitelji košarke biće uskraćeni da gledaju najmanje 30 vrhunskih igrača. Kladionice širom Evrope iz dana u dan su menjale kvote i krug favorita za medalje, a „nova moda”, koja najviše ide na račun Fibe koja je promenom sistemom takmičenja zabila nož u srce košarke, pogodila je i naše glavne konkurente. Ipak, teško je verovati da do medalje neće stići neka od selekcija koje godinama samo menjaju brojeve na postolju, ma koje veliko takmičenje da je u pitanju.
Španija ima „brutalnu” petorku (Rubio, Navaro, Abrines, Mark i Pau Gasol), ali selektor Serđo Skariolo nema „klupu” da se unapred proglasi pobednikom. Bez Fernandeza, Ljulja, Mirotića, Ibake, Rejesa, „furijine” zlatne akcije su drastično pale, pa možda ulogu prvog favorita preuzima Francuska, šampion iz 2013. Iako bez Parkera, Batuma i Gobera, selektor Vinsent Kole ima na raspolaganju igrače visoke klase, na čelu sa nezamenjivim Borisom Dijaom. Lidersku palicu je od Parkera preuzeo De Kolo, a Ertel, Furnije, Serafan, Lovernj, Džekson i Vesterman su igrači koji mogu da prave razliku. Srebrne medalje na dva poslednja šampionata svrstavaju Litvaniju među kandidate za medalju, a selektor Dainius Adomaitis imao je malo problema sa otkazima. U sastavu neće biti krilnih centara Jankunasa i Sabonisa, ali reket Litvanije popunjen je veoma kvalitetnim igračima. Centarsko tandem iz NBA lige, Jonas Valančunas i Donatas Montejunas praviće velike probleme protivnicima, uz Mačiulisa, Kuzminskasa, Kalnietisa, Milaknisa i Ulanovasa.
Srbija je četvrta selekcija, bez obzira na sastav, koju stručnjaci vide u polufinalu, ali svakako ne treba olako precrtati Tursku koja uvek kada je domaćin „puca visoko”, kao i talentovani tim Hrvatske, Grčku, Italiju. Kao moguća iznenađenja figuriraju Letonija, Gruzija, Slovenija i Finska. Sistem takmičenja da se posle grupne faze ulazi u eliminacione borbe (osmina finala) pruža šansu mnogim selekcijama da pomrse račune favoritima, a još jedna mana Fibinog eksperimenta je što u budućnosti kontinentalni šampionati neće biti kvalifikacioni za Svetski kup, čime se gubi na kvalitetu.
Uprkos velikim problemima, selektor Aleksandar Đorđević ni u jednom trenutku nije posegnuo za alibijem, govorio je samo o igračima koji su tu i hranio njihovo samopouzdanje i kada u kontrolnim utakmicama nije sve išlo glatko. Dobro ih je pripremio za takmičenje koje će biti izuzetno teško u fizičkom i taktičkom smislu, sa jasnom vizijom i planom igre. Timski, gledajući pripremni period i rezultate, Srbija izgleda najbolje od svih učesnika, a plasman u grupnoj fazi u velikoj meri će odrediti put kojim će naši košarkaši hoditi. Prva dva mesta omogućila bi lakši prolaz u završnicu, ali jasno je da će u nikad ujednačenijem šampionatu po kvalitetu, od prve utakmice sa Letonijom, svaka naredna biti kao da se igra za medalju.