Privredne kriminalce otkriva njihova neopreznost
„Скандал са издувним гасовима”, или афера „фолксваген”, светски је познат пример тешке преваре (Фото Ројтерс)
Tamna brojka privrednog kriminaliteta nema premca po svojoj veličini u odnosu na sve ostale oblike kriminalnog delovanja. Zvanični statistički podaci ni približno ne prikazuju pravu sliku obima privrednog kriminaliteta, već više ukazuju na stepen neefikasnosti u suprotstavljanju ovoj vrsti kriminala, rečeno je na savetovanju privrednih sudova na Zlatiboru.
Zemlje u tranziciji prošle su kroz period surovog neoliberalnog kapitalizma i nove haotične prvobitne akumulacija kapitala, a to je idealan društveni ambijent za vršenje najtežih krivičnih dela iz sfere privrednog kriminaliteta, podsetio je dr Milan Škulić, sudija Ustavnog suda Srbije i profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.
U takvom ambijentu, u Srbiji je i danas aktuelna priča o prvom milionu, a tu se krije jedan deo tamne brojke onih privrednih „kriminalaca” koje „niko ne pita za prvi milion”. Tome su doprineli najpre građanski rat i ekonomske sankcije, a zatim tranzicija i privatizacija. Davno je rečeno da „iza svakog velikog bogatstva stoji veliki zločin”. To ne mora uvek biti slučaj, ali često jeste. Velika ekspanzija privrednog kriminaliteta istovremeno je izazvala velike teškoće u njegovom otkrivanju i dokazivanju.
– Pogubna društvena klima snažno utiče i na opšte „labavljenje moralnih kočnica”, što je omogućilo intenzivan razvoj takozvanog kriminaliteta belih kragni, koje posle prvobitnog upuštanja u kriminalne aktivnosti i sticanja koristi na takav način, ne mogu „da odole izazovu”, postaju pohlepni i onda u dužem vremenskom periodu vrše koristoljubiva krivična dela – kaže profesor.
Zato je jedno od najistaknutijih obeležja privrednog kriminala – njegova kontinuiranost.
– Ova krivična dela po pravilu se vrše u dužem vremenskom periodu, a često dužina tog perioda ne zavisi toliko od efikasnosti organa otkrivanja i krivičnog gonjenja, koliko od stepena (ne)opreznosti i opuštanja učinilaca tih krivičnih dela – kaže dr Škulić.
U našoj praksi primetno je da otkrivanje privrednog kriminala često zavisi od pozicije koju učinilac zauzima u nekom privrednom subjektu, pa otkrivanje zavisi i od same ličnosti na položaju u okviru određene hijerarhije, koordinacije i subordinacije.
– Po pravilu se tek nakon smenjivanja odgovornog lica ili njegovog prelaska na drugu funkciju omogućava efikasnije otkrivanje i dokazivanje kriminalne aktivnosti. Tada se otkriva i upadljiva raznovrsnost načina izvršenja – kaže profesor Škulić.
Posebno su opasne sistemske i sistematske prevare, koje ugrožavaju i pravni sistem i ravnopravnost na tržištu, ali i potrošače. Reč je o različitim oblicima monopolističkog delovanja i nedozvoljene kartelizacije. Profesor navodi primer teške prevare u nemačkoj automobilskoj industriji, koja je poznata kao „skandal sa izduvnim gasovima”, ili afera „folksvagen”.
– Otkriveno je, naime, da su dizel-motori „folksvagena” u svoje kompjuterske sisteme imali ugrađene ilegalne softvere, koji omogućavaju sistemsku i sistematsku prevaru prilikom testiranja automobila, odnosno njihovih motora, u pogledu količine štetnih materija koji se izbacuju izduvnim sistemima. Vrlo brzo postalo je poznato da su u kreiranju ove afere učestvovali ne samo visokorangirani menadžeri koncerna, već i neki nemački političari, pa i predstavnici vlasti – kaže dr Škulić.
Epilog je da su kupci u Nemačkoj obeštećeni, a iznos štete je ogroman. Nemci su izračunali da je oko 2,6 miliona vozila sa „prevarnim” dizel-motorima, u periodu od 2008. do 2015. godine, prouzrokovalo oko 1.200 preranih smrti i dovelo do 29.000 prosečno izgubljenih godina života nemačke populacije. Ukupna šteta u Nemačkoj i SAD iznosiće više od 100 milijardi dolara.
– „Folksvagen” je u SAD priznao krivicu i prihvatio da problem reši plaćanjem odgovarajućih novčanih kazni i odšteta kupcima, što je iznosilo nekoliko milijardi evra. Nekoliko rukovodilaca filijale „Folksvagena” u SAD našlo se na optuženičkoj klupi, postupci su još u toku, a po svemu sudeći biće završeni sporazumima o priznanju krivice i visokim novčanim kaznama – kaže Milan Škulić.
Na pitanje ima li kartelizacije u srpskoj privredi, odgovara: „Kakva nam je privreda, takva nam je i kartelizacija.” U Srbiji je teško zamisliti kartelizaciju koja bi ličila na nemački slučaj, ali to ne znači, zaključuje profesor, da u Srbiji nema sistematskih prevara u privredi, a posebno monopolističkog ponašanja i nedozvoljene podele tržišta.