Kad se Pavle Vuisić, Mija Aleksić i Ljiljana Krstić sretnu na Altini

16. 09. 2017. 22:00

Земунско насеље настало почетком деведесетих година прошлог века окупило крем глумишта (Фотографије Анђелко Васиљевић)

Sre­li se Pa­vle Vu­i­sić, Ta­ško Na­čić, Sto­jan De­čer­mić, Lji­lja­na Kr­stić, Vik­tor Star­čić, Mi­ja Alek­sić... Ali ne u te­a­tru, već u Ze­mu­nu. I to po­sle smr­ti. Sud­bi­na, ali i nji­ho­vi po­što­va­o­ci i nad­le­žni iz Grad­ske upra­ve ure­di­li su da se ime­na ovih ve­li­ka­na srp­skog glu­mi­šta na­đu na ulič­nim ta­bla­ma u re­la­tiv­no no­vo­na­sta­lom na­se­lju Al­ti­na, jed­no po­red dru­gog. Ma­la tru­pa iz Ze­mu­na sa­mo je deo elit­ne glu­mač­ke po­sta­ve ko­ma­da ko­ji se i da­lje ši­rom Be­o­gra­da pi­še u čast bar­do­va po­zo­ri­šta i fil­ma.

Ne­ki od naj­ve­ćih – Dra­gan Ni­ko­lić, Ba­ta Ži­vo­ji­no­vić, a od­ne­dav­no i Lju­bi­ša Sa­mar­džić, ni­su vi­še sa na­ma i iako ni­je pro­šao rok od tri go­di­ne što je neo­p­hod­na vre­men­ska dis­tan­ca, pro­pi­sa­na grad­skom od­lu­kom, da bi se raz­ma­tra­lo ime­no­va­nje uli­ca po nji­ma, gra­đa­ni su sve gla­sni­ji u že­lji da im se na ovaj na­čin odu­že.