Slike iz Nežidera.
Исидор Ђуковић, хроничар наших страда (Фото С. Савовић)
Uporni istraživač Isidor Đuković, autor više istorijskih knjiga o oba svetska rata, obeležio je svoj 90. rođendan predstavljanjem nove knjige „Nežider – austrougarski logor za Srbe, 1914–1918” (izdavač Istorijski arhiv Beograda). Ovoga puta mu se u koautorstvu pridružio 44 godine mlađi istoričar Nenad Lukić.
– Isidor Đuković je posebno zaslužan za rasvetljavanje istorije rudničko-takovskog kraja, a knjigu „Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima 1912–1918” možemo smatrati njegovim životnim delom. Osim toga, u više navrata bavio se i logorima u kojima su Srbi stradali, pa su tako nastale knjige „Nađmeđer”, „Pegavi tifus”, a evo i ova najnovija – kaže Aleksandar Marušić, direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja.
Gde je rata, tu je i logora. Kuda bi se, inače, otpremali zarobljeni neprijateljski vojnici, pohapšeni neuniformisani muškarci, žene i deca. Nežider, mesto u severnom delu austrijske pokrajine Burgeland (ne treba ga mešati sa istovremenim logorom Nađmeđer u Slovačkoj, o kojem je Đuković ranije pisao – „Prometej”, Novi Sad, 2003), bio je jedan od mnogobrojnih logora crno-žutog carstva u Velikom ratu. Osnovan je u septembru 1914. godine u staroj kasarni husarskog puka i zgradama konjušnice i trajao sve do oktobra 1918. godine. Uglavnom su u njega dovođeni ljudi iz svih srpskih krajeva, u manjem broju i drugi Sloveni.