Umetnost je vrsta samolečenja

Borka Golubović-Trebješanin

29. 10. 2017. 21:33

Ковачевић: У „По­ли­ти­ци” сам про­чи­тао бе­ле­шку која ме је ин­спи­рисала да напишем ко­мад „Ко то та­мо пе­ва” (Фо­то М. Рисовић)

Od našeg specijalnog izveštača
Mećavnik, Mokra Gora - Povod za pisanje drama u mom slučaju su opsesivne teme. Ono što valja u umetnosti preživeće. Morate da uložite ozbiljan rad jer se kuća ne zida od kartona, da budete odlučni, jaki, a ljubav se podrazumeva, poručio je dramski pisac Dušan Kovačević svojim mladim kolegama, studentima umetničkih akademija  na radionici održanoj u sali „Stenli Kjubrik“ u okviru Jesenjeg pozorišnog festivala u Drvengradu.

Na dramaturškoj radionici Kovačević je pričao o svojim opsesijama, strahovima, umetnicima kao najvećim mazohistima, umetnosti kao vrsti samolečenja, Andriću, Čehovu... O tome kako je na drugoj godini fakulteta zbog „materijalno-psihološkog problema“ želeo da napusti studije, a onda je Ljubomir Muci Draškić za samo godinu dana postavio na scenu dva njegova komada „Maratonce“ i „Radovana Trećeg“, što mu je dalo osećaj da je najbogatiji čovek u Beogradu.