Lještar, selo na koje su svi zaboravili
Час српског језика за јединог ђака: Милан Перић и његов учитељ Зоран Менковић (Фотографије Б. Радомировић)
Strezovce, Vaganeš, Lještar – Samo što je resko i dugo zvono najavilo kraj drugog časa u Osnovnoj školi „Bratstvo”, koju je grad Beograd napravio u Populancima, mahali Mesne kancelarije Strezovci, začu se graja. Izašli oni mlađi da se grudvaju, oni u višim razredima čekaju da se ponovo oglasi početak časa. U celoj školi od rata ima tek 23 đaka. Nekada je, dok beše mirno, u školu iz deset mahala, kako ovde zovu sela, dolazilo 298 učenika. U prvom razredu sada je samo jedno dete. Malenoga Milana Perića iz mahale Kalabića zatekosmo na času, dok ga je učitelj Zoran Menković učio srpskom jeziku. Sa stažom od 25 godina, učitelj se sa setom seća vremena kada je u razredu bilo i po 20 đaka.
Maleni Zoran nikada nije video Deda Mraza. A, kaže, voleo bi da mu za Novu godinu donese „mala kolca”.
„Onako, neka mala. Ništa više neću”, sagnute glave, dok gleda u bukvar, sramežljivo, jedva čujno izgovara ovaj plavušan.
„Ma, nemoj da brineš, stići će pokloni. Stići će ti i taj autić”, obećasmo.