Ključ za vrata raja
Влајко Вуковић – од старе воденице до места за уживање (Фото Р. Крстинић)
Zar u ovakvoj lepoti da uživam sam, pomislio je Vlajko Vuković kada ga je prijatelj doveo nedaleko od Mionice, do sela Ključ i obronaka Divčibara, znajući da više od dve godine traga za mestom izuzetne prirode i netaknute lepote. Mestom gde bi odmorio dušu uz porodicu i prijatelje, iako je još daleko od penzije.
Tu, kilometar i po od izvora, reka Lepenica (ne ona kragujevačka) u svoj svojoj bistrini i bujnosti pravi ostrvo od 43 ara. Tu se odvajkada nalazio trošni mostić od drveta i mlin, koji je godinama bio zapušten. I kućica za lovce koja je napravljena kasnije zarasla je u korov. Vlajko je imao nepun sat da odluči hoće li se skrasiti kraj ove lepote i od ključke Lepenice napraviti raj ili barem „Ključ raja” za sebe, ali i za druge, jer, svaka lepota je lepša i zanosnija ako se podeli.
Kamenom je obezbedio obale ostrvca, ispresecao ga kanalima kroz koje se voda u slapovima ruši ponovo u glavni tok i napravio slikovite mostiće kao iz bajke. Naravno, prvo je morao da raskrči ovo mesto u čemu su mu pomogli brat i prijatelji, zatim je potpuno renovirao staru lovačku kuću, napravio etnorestoran sa tremom i detaljima koji su prava slika našeg turizma.
Napravio je siguran betonski kameni most preko reke. Vodenicu, staru 135 godina, potpuno je obnovio, a staro vodeničko kamenje restaurirao ubacujući moderne elemente savremenih mlinova i Lepenica je ponovo počela da melje najkvalitetnije žito i kukuruz od kojih se za goste prave pogače, razvijaju pite i peku gibanice ili pravi kačamak na pravom ognjištu. Napravio je ovaj preduzimljivi čovek i mali ribnjak, uzgajalište pastrmki, kroz koji teče čista i hladna voda reke. Ako želite pastrmku za ručak, dobićete od domaćina štap za pecanje pa uhvatite koliku možete da pojedete. Ispred vajata sa komfornim sobama i kupatilima možete peći sami roštilj ili će to nenametljivi domaćini učiniti za vas. Tu su i jagnjetina ili prasetina ispod sača, uz pekarski krompir i domaći kajmak od komšijskih krava sa okolnih zelenih obronaka.
Možete da čitate, slikate, slušate muziku dok vam se deca igraju po mostićima, travnjacima ili pecaju u ovoj planinskoj rečici klenove ili prave brodiće. Domaćini će vam biti samo toliko na smetnji da vas pokriju džemperom od seljačke grube vune ako ste zaspali na ležaljkama u ovoj tišini i miru. Pitaće vas šta ćete za večeru već u pet po podne. Jer, opijeni vazduhom i žuborom Lepenice, ukoliko niste odabrali za veče neku od domaćih voćnih rakija, brzo ćete utonuti u san.
Ovaj raj zaista postoji nepun sat vožnje od Beograda i radi punim kapacitetom, za sada sa samo 15 kreveta u pet soba i jednim luksuznim apartmanom uz pun pansion od 2.000 dinara. Domaćin planira uskoro da završi i sopstvenu centralu od 10 kilovata, ali i da izgradi bazen, jer su vode Lepenice i po najvećoj vrućini hladne pa će gostima biti mnogo prijatnije uz brčkanje u toplijem bazenu. Za sve ovo treba puno ljubavi, odricanja, ali još više rada i entuzijazma, što Vlajku Vukoviću ne nedostaje. Ali, da bi svoj projekat završio na diku i ponos našem receptivnom turizmu, siguran je, treba mu pomoć turističkih organizacija i ljudi iz turizma da bi sve ovo zaokružio u „ključ za otvaranje raja”.