Refinansiranje novo zaduživanje
Мира Ерић-Јовић
Zameniti postojeći bankarski dug za jedan ili više kredita, pod novim, ali boljim uslovima, uz nižu kamatu, duži rok otplate, grejs period – sve je popularniji novi bankarski „kolač”, nazvan krediti za refinansiranje. Koliko su, međutim, ovi krediti povoljniji od starih? Viceguverner NBS Mira Erić-Jović upozorava da niža mesečna rata i nominalna kamata ne znače uvek i manje troškove otplate.
Prema njenim rečima, građani treba da prihvate refinansiranje ukoliko im ono poboljšava uslove kredita i realno smanjuje njegovu cenu. Ako je to, pak, prividno jeftiniji kredit, koji podrazumeva duži rok otplate, nižu mesečnu obavezu, pre donošenja odluke treba dobro razmisliti.
Naša sagovornica navodi sledeći primer: Ako uzmete kredit od 100.000 dinara po kamati od 20 odsto i rokom otplate od 10 godina, njegov ukupan dug bi iznosio 231.907 dinara. Ako nakon pet godina otplate razmišljate o refinansiranju, verovatno ćete biti iznenađeni kada saznate da preostali dug iznosi 114.737 dinara, od čega je po glavnici 72.943. To znači da je u prvih pet godina otplaćeno manje od 30 odsto glavnog duga i gotovo 70 odsto kamate. Zato valja imati u vidu da se u prvim godinama, u strukturi mesečne rate, veći deo odnosi na kamatu, a manji na glavnicu, što je veoma važno pri donošenju odluke o refinansiranju, jer se isplati samo u prvim godinama otplate kredita.
Takođe, pri refinansiranju koje podrazumeva smanjenje rate produžavanjem roka otplate, treba biti posebno oprezan. Ukoliko se nakon pet godina iz našeg primera nudi refinansiranje sa preostalih pet ili više godina, da bi se kredit isplatio, kamata bi trebalo da padne sa 20 odsto. Tako ako se rok produžava sa pet na šest godina – kamata treba da se svede na 16 odsto, na sedam godina – na 14, a na osam godina – na 12 odsto. Ukoliko se u obzir uzmu i troškovi (prevremene otplate i kursne razlike od po tri odsto i obrade kredita od dva odsto), onda bi kamate trebalo da padnu na 13,5 odnosno 11,6 odnosno 10,2 odsto.
Mira Erić-Jović objašnjava da je refinansiranje sa produženjem preostalog perioda otplate isplativo samo pod uslovom da kamata bude značajno niža. Kamata se sa produženjem roka otplate smanjuje. To znači da što se kasnije u toku otplate donese odluka o refinansiranju sa produženjem perioda otplate, razlika između kamate po postojećem i novom kreditu mora biti veća, da bi se refinansiranje isplatilo.
Zato prilikom uzimanja kredita za refinansiranjetreba imati u vidu da duži period otplate, koji podrazumeva nižu mesečnu ratu, po pravilu znači skuplji ukupan kredit, kao i da je sa depozitom skuplji nego sa učešćem. Ukoliko je kraći preostali period otplate, refinansiranje je po pravilu neisplativo.
– Najzad, treba imati u vidu da banke nude različite uslove i zbog toga ih treba upoređivati, pa tek onda doneti odluku – kaže naša sagovornica. – Takođe, treba uporediti preostali iznos dugovanja po starom kreditu i ukupni iznos duga po novom. Oba podatka banke su u obavezi da daju. Podatak o preostalom iznosu postojećeg kredita kao i iznos za njegovu likvidaciju dobija se od banke kod koje je kredit uzet. Ukupno zaduženje po novom kreditu se traži kod banke kod koje se refinansira stari. Naime, banke su dužne da na zahtev, pre zaključenja ugovora, popune obrazac „Osnovni podaci o depozitu/kreditu” i daju klijentu u kojem posebnu pažnju treba obratiti na ukupan iznos kamate za period otplate i sabrati ga sa iznosom kredita.
Pri donošenju odluke o refinansiranju treba naročito obratiti pažnju na preostali iznos kamate po starom kreditu. Takođe, valja sagledati troškove vezane za refinansiranje (troškovi prevremene otplateiznose između jedan i tri odsto na preostali iznos glavnice); zatim troškove obrade novog kredita (od 0 do 2 odsto) na preostali iznos glavnice starog uvećanih za troškove prevremenog vraćanja) i na kursne razlike između prodajnog i kupovnog kursa u slučaju da je reč o kreditima u stranim valutama.