Traži se sigurna kuća za nasilnike
(Фото Пиксабеј)
Državni organi su nemoćni kada treba dokazati psihičko nasilje kao jedan od oblika porodičnog nasilja, rekli su krivičari na Kopaoničkoj školi prirodnog prava.
– Tokom poslednja tri meseca imali smo tri slučaja prijavljenog psihičkog nasilja u porodicama gde su partneri iz visokih naučnih krugova. Fizičko, seksualno i ekonomsko nasilje u porodici je mnogo lakše dokazati, ali istražni organi dolaze u situaciju da krivične prijave za psihičko nasilje ne mogu da opstanu jer je ovaj vid porodičnog nasilja najteži za dokazivanje, naročito kada je reč o javnim ličnostima – rekao je dr Željko Nikač, profesor na Kriminalističko-policijskoj akademiji (KPA).
Privatni problemi su postali javni primenom Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, a u periodu od njegovog usvajanja krajem 2016. godine do početka primene 1. juna ove godine, došlo je impozantnog rasta i eskalacije porodičnog nasilja, rečeno je na katedri „Pravo na život”, koja svakog decembra okuplja krivičare na Kopaoničkoj školi prirodnog prava.
– Problem je u tome što naša država nema moć da pruži ekonomsku sigurnost žrtvama nasilja, u prvom redu majkama i deci. Žene nemaju ekonomsku slobodu i sigurnost, jer u velikom broju slučajeva nemaju siguran posao, platu i stan – rekao je Nikač.
Profesor je podsetio da je Kriminalističko-policijska akademija organizovala obuku za policijske službenike koji primenjuju Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, dok je Pravosudna akademija sprovela obuku sudija i tužilaca, ali je naglasio: „Ako nemamo ekonomsku podršku za žrtve – džaba smo krečili.”
Policija se suočava sa velikim brojem lažnih prijava jer mnogi građani zloupotrebljavaju zakon.
Tako se dogodilo da je jedna starija žena prijavila muža za nasilje, a ispostavilo se da je reč o čoveku koji je nepokretan. Zabeležen je i slučaj žene koja se žalila da muž „nije hteo da je vodi na more”. Policiji se javila i jedna baka koja je na dijetetskom režimu ishrane zbog prekomerne težine, pa je prijavila decu i unuke kako joj zabranjuju da jede masnu hranu i slatkiše.
– Kada ljudi vide da se tome poklanja velika pažnja, onda mnogi pokušavaju tu pažnju i da zloupotrebe. Postoji i krivično delo lažnog prijavljivanja, ali je malo prijava. Kada bi ih bilo više, onda bi mnogi dobro razmislili da li bi lako lažno prijavili nasilje – rekao je dr Đorđe Đorđević, profesor krivičnog prava na KPA.
Dr Branislav Simonović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu, istakao je da je Zakon o sprečavanju nasilja u porodici donet „u stanju moralne panike”. U gotovo 90 odsto slučajeva nasilnicima su određene hitne mere iseljenja iz stana i zabrane prilaska i kontakta sa žrtvom.
– Zakonom su predviđene hitne mere, među kojima je i mera iseljenja nasilnika iz stana, ali zakon nije predvideo gde će da idu ti ljudi kada izađu iz stana. Imaju pravo samo da ponesu nužne stvari. Zato je neophodno napraviti i sigurne kuće za nasilnike. Oni nemaju gde da idu. U Leskovcu se čovek obesio jer nije imao gde da ode iz kuće. Niko nije razmišljao o tome da je i nasilnik žrtva svoje porodice u kojoj je odrastao, u kojoj je nasilje bilo uobičajeni način ponašanja, a sada takvi ljudi postaju i žrtve zakona donetog u moralnoj panici – rekao je profesor Simonović.
Profesori su ukazali da je na policijske službenike stavljena velika odgovornost kada im je dato u nadležnost da na licu mesta popunjavaju formular o proceni rizika.
– Dato je običnom policajcu da vrši procenu rizika i on se plaši da ne donese pogrešnu odluku, koja može da dovede do još većeg nasilja. Policajcu je dat vruć krompir u ruke jer je njemu teško da na licu mesta proceni situaciju. On treba sa svojim skromnim znanjem da popuni papir koji se zove „procena rizika”, da u njega unese podatke o tome da li prijavljeni pije, da li je ranije bio nasilan, da li je zdrav ili bolestan – rekli su profesori Đorđević i Nikač.
Smatraju da policajci i tužioci ne mogu dobro da procene psihičko i duševno stanje prijavljenih, ali da je mnogim nasilnicima neophodna upravo psihološka i socijalna pomoć, a to podrazumeva određeni tretman, koji bi predstavljao pravu i suštinsku prevenciju nasilja.
I sudovi su se našli u čudu, rekle su sudije na Kopaoniku.
– Isti taj vruć krompir je dobačen sudu. Ispostavilo se da je veliki broj slučajeva u kojima su žene izmislile situaciju nasilja. Dobili smo zakon koji je zamišljen tako da treba da spreči nasilje, ali ga suštinski ne sprečava – rekla je sudija Svetlana Lazarević iz Višeg suda u Pančevu.
Predsednica ovog suda Stanka Simonović ukazala je da ne postoji dovoljno dobra sinhronizacija između policije, tužilaštva i suda, koji treba da budu na istom zadatku. Nasilje se prijavljuje iz porodica koje uopšte nisu evidentirane kao problematične u centrima za socijalni rad.
Ministarstvo pravde saopštilo je prošle nedelje da je tokom prvih šest meseci primene zakona razmatrano više od 20.000 prijavljenih slučajeva nasilja u porodici. Određeno je više od 7.000 hitnih mera protiv nasilnika i urađeno je više od 4.000 individualnih planova zaštite žrtava.