Koncem „ispisuje" Miroslavljevo jevanđelje za buduće generacije

Branka Vasiljević

05. 01. 2018. 22:00

Пре везења све је исцртано на платну, слова су и по величини и по изгледу верна оригиналним, као и странице, постигнута је и црвенкаста боја листова коју има јеванђеље исписано на пергаменту (Фо­тографије Не­бој­ша Мар­ја­но­вић)

Nit, po nit, slo­vo po slo­vo, str­plji­vo već tre­ću go­di­nu Bi­lja­na Eći­mo­vić Bar­ku­za se­di nad đer­đe­fom i ve­ze. Nje­ne ve­šte ru­ke osta­vlja­ju za bu­du­će ge­ne­ra­ci­je je­dan neo­bi­čan  trag – ve­ze­no Mi­ro­sla­vlje­vo je­van­đe­lje, naj­zna­čaj­ni­ji spo­me­nik srp­ske pi­sme­no­sti. Dok pre­da­no, gle­da­ju­ći kroz lu­pu, kon­cem „is­pi­su­je” stra­ni­ce je­van­đe­lja, Bi­lja­na ne ose­ća ni te­ret, ni bol.

– Se­dim i ve­zem po de­vet sa­ti dnev­no, ali me ni­šta ne bo­li, ni ru­ke, ni le­đa. Je­di­no sam mo­ra­la da pro­me­nim na­o­ča­re. Do sa­da sam iz­ve­zla 18 stra­ni­ca Mi­ro­sla­vlje­vog je­van­đe­lja, a ima ih 362. Za je­dan red tre­ba mi oko sat i po, ta­ko da u to­ku pre­po­dne­va za­vr­šim tri re­da. Vre­me za iz­ra­du ta­ko­zva­nih za­sta­vi­ca i slo­va ko­ji su na po­čet­ku po­gla­vlja ne ra­ču­nam. Imam na­me­ru da za­vr­šim sve stra­ni­ce, ali će mi za to, pre­ma pro­ce­ni, bi­ti po­treb­no 15 go­di­na, zbog to­ga mo­ram da po­žu­rim, jer imam 67 – pri­ča uz osmeh Bi­lja­na. 

Nje­no Mi­ro­sla­vlje­vo je­van­đe­lje do de­ta­lja je ver­no ori­gi­na­lu. A ka­ko i ne bi bi­lo ka­da se ona za ovaj po­du­hvat ne­sve­sno pri­pre­ma­la ceo ži­vot.