Slikarka u svetu mode
Драгана Огњеновић (Фото Ненад Марјановић)
Teško pitanje postavili smo Dragani Ognjenović po završetku autorske revije na kojoj je prikazala modele za aktuelnu sezonu i kojom je otvorena sezona zimskih, modnih dešavanja u Beogradu.
– Da li imate neki komad odeće jarke boje u svom ormaru? Usledila je kratka stanka i onda, uz široki osmeh, odgovor – „Da, setila sam se imam jedan ciklama šal! Retke su boje u mom ormaru, a i one su ili sasvim pastelne ili sasvim intenzivne. I, naravno, crna i bela. Što se tiče odeće, količina odevnih komada koje lično posedujem nije velika i obično su to isti komadi u više kopija”.
Odevena te večeri u crni blejzer, crne pantalone, puštene smeđe kose, sa šminkom u tragovima, posle defilea manekenki, jedna od najpriznatijih domaćih dizajnerki izašla je na pistu, brzo se naklonila publici i zamakla sa bine.
Skriva privatnost
Takav manir, izbegavanja reflektora javnosti, zadržava svih 25 godina koliko je proteklo od prve revije koju je nesuđena matematičarka održala u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. O privatnom životu ne voli da priča, ne daje povoda da se u medijima piše o njenoj porodici, navikama, odnosu sa kolegama… Zato pristaje da odgovara na pitanja o svom radu, kolekcijama, inspiraciji. A u četvrt veka dugoj karijeri nakupilo se mnogo toga.
Modeli iz brojnih kolekcija pod njenim imenom, tačnije inicijalima „D. O.” prikazivani su na revijama od Njujorka, Majamija, Meksika do Italije, Austrije, Velike Britanije… Domaćoj publici predstavljala je svoje umetničke radove u kojima nema haljina. Dragana je izlagala slike, skulpture, izvodila performanse. Iskorak iz sveta mode napravila je pre nekoliko godina kada se oprobala kao glavni „kreator” sopstvenog restorana. Dizajnirala je i uniforme, enterijere, nakit, predmete za kućnu dekoraciju od drveta, metala, stakla, porcelana, papira, voska. Bavi se grafičkim dizajnom, scenografijom, kostimima za reklame, film, pozorište.
Početkom ove školske godine na poziv Ministarstva prosvete dala je svoj predlog kako bi mogla da izgleda đačka uniforma u školama po Srbiji.
Čitav svet Dragane Ognjenović je u dizajnu iako je po formalnom obrazovanju slikarka. Nakon završetka 13. Beogradske gimnazije i kao odličan učenik najpre je upisala Prirodno-matematički fakultet. Međutim, znala je od prvog brucoškog dana na toj visokoškolskoj ustanovi da brojevi, jednačine nikada neće biti njena profesija. Nakon godinu dana studiranja na PMF upisala je i Likovnu akademiju. Tada se i zainteresovala za dizajn odeće, enterijera, izradu kostima u pozorištu i na filmu i tako je jedna slikarka i nesuđena matematičarka počela da slika – ali po šnitovima i tekstilu.
Odluku da iz gimnazije polaže prijemni na PMF objašnjava praktičnim razlogom.
– U tom trenutku to je bio deo nekog mog interesovanja. Mada, više mogu reći da sam upisala zbog linije manjeg otpora. Iz straha da me neće primiti na Akademiju. Bila sam dobar đak, pa sam mogla jednostavno da se upišem na tako težak fakultet poput PMF-a.
Detinjstvo na Banovom brdu
Dragana je odrastala na Banovom brdu. U porodici nije bilo članova koji su bili u dizajnerskim profesijama. – Moji roditelji su oboje na neki način umetničke duše, ali se nikada nisu bavili ovim poslom, kaže dizajnerka.
Odluku da započne sopstveni posao, i to teških devedesetih godina 20. veka, u jednom ranijem intervjuu objasnila je stavom da je oduvek znala da će bilo koji posao da radi – zavisiti isključivo od nje.
Usledile su godine vrednog rada. Izbacivala je nekoliko kolekcija godišnje. U jednom periodu je u sopstvenoj cvećari dizajnirala cvetne aranžmane. Mnogi su se iznenadili kada je pre nekoliko godina otvorila restoran. Priznaje nam da joj je kuvanje velika ljubav.
– Vremena za kuvanje uvek ima. Bavim se često dizajniranjem događaja sa hranom za potrebe drugih ljudi, pa mi to ispunjava deo nostalgije.
Ako se ne računa učestvovanje srpskih dizajnera iz velikih tekstilnih preduzeća, iz nekadašnje Jugoslavije, Dragana je prvi domaći dizajner čije se ime našlo na spisku učesnika Njujorške nedelje mode. Uz sve administrativne prepreke njeni modeli su u Velikoj jabuci premijerno predstavljeni pre 12 godina, kasnije u još nekoliko navrata. Nametnulo se zato i pitanje – da li se kaje što nije ostala u inostranstvu.
– Odluka da se iz inostranstva vratim je bila jednako svesna i moja, koliko i spontana. Godinama sam prikazivala kolekcije u inostranstvu, između ostalog na Njujork fešn viku i tamo stekla individualne kupce, kao i one na veliko. Ipak, bavljenje poslom van granica zemlje tražilo je da promenim mesto prebivanja, promenim svoj privatan život i posao ovde. Meni se dopada da živim ovde – odgovara minimalistički baš kakvi su njeni prefinjeni i svedeni modeli.
Od mode za najmlađe pomoć bolesnima
Bila je inicijator i učesnik brojnih humanitarnih akcija. U okviru jedne revije čiji je cilj bio sakupljanje pomoći ženama obolelim od raka dojke izradila je posebnu kolekciju haljina za devojčice i dečake, čime se oprobala u dečijem dizajnu. Pokrenula je i humanitarnu akciju koja je trajala nekoliko godina i okupljala decu iz osam škola za đake sa posebnim potrebama. I, naravno, nikada nije prestala da kreira. Ako bi pravila pauzu od mode makar bi dizajnirala mini-kolekciju, uprkos trenutnoj okupiranosti drugim vrstama dizajna.
Početkom dvehiljaditih, tačnije 2002. pokrenula je liniju – „Softver” sa odećom za svaki dan. Pitamo je i zašto se odlučila za takav naziv – „Softver je reč koja objašnjava samu liniju. Meka je, i suštinski je čine delovi odeće koji su baza svakog ormara, kaže dizajnerka, a na našu konstataciju da su joj i druge kolekcije imale neobična imena, dodaje da je svaki od tih naziva odslikavao njeno trenutno razmišljanje.
– Kolekcije koje su nastale u okviru nekog vremena dobiju i naziv koji ga karakteriše, pojašnjava naša sagovornica.
Od početka rada Dragana dizajnira i tašne, cipele, komade od kože, nakit. O nagradama kaže da ih u modi nema mnogo. – Osim onih koje sam već dobila, možda mi je jedna od najvećih ona koja nema formu statue ili diplome. To je kada neko posle 15 godina dođe i kaže da želi istu stvar koju je tada kupio da mu ponovo napravimo.