Vinča dosegla svemir
Председник Тито на отварању реактора у Винчи 1959. у друштву Александра Ранковића, моћног шефа тајне полиције, која је надгледала рад института, али и приватне животе научника (Фото Институт Винча)
Pod pedeset krovova naučnog grada površine 70 hektara, na petnaestak kilometara od centra Beograda, radi 300 doktora nauka i još 500 istraživača svih profila. To je Institut za nuklearne nauke „Vinča”, vodeća naučna institucija u Srbiji po broju osmišljenih tehničkih rešenja, projekata, radova publikovanih u vodećim stručnim časopisima, kadrovskom potencijalu...
U „Vinči” vole da kažu da je za njih „samo nebo granica”, a tokom ove godine, u kojoj obeležavaju sedam decenija postojanja, i tu granicu će dosegnuti.
„Od 2018. do 2021. bićemo deo međunarodnog kosmičkog programa koji ima zadatak da traga za najboljim materijalima za svemirske letelice, sposobne da izdrže ekstremne temperature”, otkriva dr Milica Marčeta Kaninski, direktorka instituta.
Institut već učestvuje u jednoj velikoj međunarodnoj kampanji, u kojoj se na 40 punktova širom Evrope, u realnom vremenu, direktno u vazduhu, meri sadržaj i poreklo čađi. Deo je grupe aktivnosti koje se tiču zaštite životne sredine a obuhvata i istraživanja koje finansira EU i tiču se najinteresantnijeg goriva budućnosti. Reč je o vodoničnim gorivim ćelijama (slične baterijama) koje apsolutno ekološki stvaraju električnu i toplotnu energiju – jedini nusproizvod je čista voda.