​Nuklearna sigurnost u zarđalim buradima

Svakog dana stotine zaposlenih iz Instituta za nuklearne nauke „Vinča” i Javnog preduzeća „Nuklearni objekti Srbije” prolaze pored dva stara hangara, starog reaktora RA i bazena s radioaktivnom vodom. Prostor od 70 hektara Instituta ograđen je višedecenijskim slojem nataloženih tajni, ali otpad nastao iz naučnih eksperimenata nalazi se na površini, nabacan u starim šupama. I ne samo što zrači, već predstavlja i potencijalnu bombu.

Neposredno uz istoimeno naselje, jednako poznato po nuklearnim istraživanjima i arheološkom nalazištu, dvanaest kilometara od Beograda, posle sanacije otvorene deponije radioaktivnog otpada osamdesetih godina prošlog veka, opasne materije uskladištene su u hangarima H1 i H2. Onaj ko očekuje dobro utvrđene i čuvane betonske građevine, vara se.

Hangari podsećaju na napuštene barake fabrika uništenih u tranziciji.

U njima se nalazi radioaktivni otpad nastao radom reaktora RA i iz drugih naučnih istraživanja. 

Do 1990. godine u Institutu je skladišten i otpad iz drugih republika bivše Jugoslavije.