Matematika kao mračna soba

Dimitrije Bukvić

04. 03. 2018. 22:00

Кит Девлин: „Видео-игре имају исту функцију као школски систем: прво те нешто науче, а онда те тестирају да ли си то усвојио. Сматрам да ће њихова улога у образовању расти” (Фо­то Цен­тар за про­мо­ци­ју на­у­ке)

Re­ša­va­nje ma­te­ma­tič­kog pro­ble­ma je kao ula­zak u mrač­nu so­bu, u ko­joj naj­pre uda­raš o na­me­štaj tu­ma­ra­ju­ći u ta­mi, ali po­ste­pe­no pam­tiš ras­po­red stva­ri. A kad po­sle ne­kog vre­me­na pro­na­đeš pre­ki­dač i uklju­čiš sve­tlo, uvi­đaš kon­kret­ne pred­me­te o ko­je si se sa­pli­tao.

Ovom me­ta­fo­rom, po­zajm­lje­nom od ču­ve­nog ma­te­ma­ti­ča­ra En­drua Vaj­lsa, Bri­ta­nac Kit De­vlin (71) u raz­go­vo­ru za „Po­li­ti­ku” ob­ja­šnja­va svo­je vi­đe­nje na­u­ke ko­jom se ba­vi. De­vlin, ta­ko­đe ma­te­ma­ti­čar i pro­fe­sor Uni­ver­zi­te­ta Stan­ford, autor je čak 33 knji­ge. Jed­na od njih, „Ne­do­vr­še­na igra”, ob­ja­vlje­na je kod nas, a dru­ga, „U po­tra­zi za Fi­bo­na­či­jem”, usko­ro će iza­ći.