Po­e­zi­ja – naj­sup­til­ni­ja umet­nost Persijanaca

Mirjana Sretenović

18. 03. 2018. 22:00

Александар Драговић (Фото Д. Жарковић)

Ča­so­pis „Nur” (Sve­tlost) s te­ma­ma iz iran­ske kul­tu­re i umet­no­sti iz­la­zi od 1990. go­di­ne, ka­da je i otvo­ren Iran­ski kul­tur­ni cen­tar u Be­o­gra­du za pod­ruč­je SFRJ. List sa­dr­ži ru­bri­ke o knji­žev­no­sti, fi­lo­zo­fi­ji, ver­skim i dru­štve­nim te­ma­ma, a u no­vom bro­ju pr­vi put pred­sta­vlja sa­vre­me­nu iran­sku knji­žev­nost. O to­me go­vo­ri Alek­san­dar Dra­go­vić, pre­vo­di­lac i ured­nik iz­da­va­štva u Iran­skom kul­tur­nom cen­tru u Be­o­gra­du.

– Sr­bi i Iran­ci se knji­žev­no ne po­zna­ju. Iran­ci zna­ju za An­dri­će­vu „Na Dri­ni ću­pri­ju”, „Der­viš i smrt” Se­li­mo­vi­ća, Ki­šo­vu „Grob­ni­cu za Bo­ri­sa Da­vi­do­vi­ča”, Al­ba­ha­ri­je­vu zbir­ku pri­ča „Kra­va je usa­mlje­na ži­vo­ti­nja”. A broj sa­vre­me­nih pre­vo­da sa per­sij­skog na srp­ski mo­že da se na­bro­ji na pr­ste jed­ne ru­ke – ka­že Alek­san­dar Dra­go­vić.