Stvaralaštvo ratom inspirisano
Владимир Величковић, слика из циклуса „Моја земља које више нема”
Slika Vladimira Veličkovića, iz ciklusa „Moja zemlja koje više nema”, i 23 dela Biljane Vilimon, iz opusa „Zbogom pameti”, čine srž izložbe pod nazivom „Srbija 19 godina od 1999 – i dok su bombe padale”, koja se večeras u 18 sati otvara u Istorijskom muzeju Srbije, a kojom ova kuća obeležava 19 godina od NATO agresije na Srbiju.
Iako nije reč o takozvanoj okrugloj godišnjici, postoji razlog zbog kojeg je baš ove godine muzej odlučio da nas ovom postavkom podseti na doba u kojem su ovo dvoje umetnika stvarali podstaknuti ratnim događanjima, čiji su bili savremenici.
– Sledeće godine biće 20 godina od događaja kojih se sećamo, ali će se time na poseban način pozabaviti Vojska Srbije, pa smo mi rešili da to učinimo sada – ističe Tijana Jovanović Češka, koja je uz Dušicu Bojić, direktorku muzeja, autorka postavke.
Kako dodaje, i sam Istorijski muzej bio je ugrožen ratnim zbivanjima, selio se čak pet puta, a predstavljena dela jedini su radovi koje ova kuća poseduje koji imaju ovu tematiku pa su i od posebne su važnosti, jer bi bez njih u budućnosti bilo nemoguće konstruisati potpune istorijske narative na ovu temu. Kada je reč o dvoje slikara – to su umetnici različitih senzibiliteta, generacija i stilova rada, muškarac i žena, stvaralac koji je razaranje, a potom i agresiju na našu zemlju proveo u Parizu, gde živi i radi, i autorka koja je bombardovanje provela u Beogradu. U oba slučaja predstavljene su slike koje su poklonjene muzeju, delo Vladimira Veličkovića ranije je izlagano u francuskoj prestonici, dok su, što se tiče Biljane Vilimon, pred publikom i radovi koji se nalaze u privatnim kolekcijama a iz istoimenog su ciklusa, mada dorađeni za ovu priliku.
– Veličkovićeva slika nastala je 1992, na početku dezintegracije bivše Jugoslavije, što je on doživeo u dijaspori, dok su slike i crteži Biljane Vilimon nastale na kraju tog procesa, 1999, kao neka vrsta epiloga koji je ona doživela u svom stanu u blizini Vlade Republike Srbije, Generalštaba i Nemanjine ulice, svojevrsnom „Bermudskom trouglu”, stalnoj meti vazdušnih udara – objašnjava naša sagovornica, i dodaje da su autorkina dela svojevrstan slikarski dnevnik, koji beleži 78 dana trajanja bombardovanja, nastalih na natron papiru jer drugog materijala nije imala i bojama koje je slikarka sama pripremala.
Postavka je upotpunjena dokumentarnim materijalom, performativnim elementima, ali i dnevnom hronologijom tadašnjih događaja dobijenom od našeg Ministarstva odbrane i novinske agencije Tanjug, kao i brojnim predmetima koje su kustosi prikupili tokom NATO agresije. Dizajn izložbe, koja traje do 11. juna, potpisuje Izabela Martinov Tomović.