Značajan opus Stanke Todorović

27. 03. 2018. 21:00

Станка Тодоровић (Фото М. Миланковић)

Stanka Todorović (1946–2018), grafičarka i slikarka nije više među nama. Preminula je prošlog petka u Beogradu, a iza sebe je radeći posvećeno pune četiri decenije ostavila bogat opus. O tome šta je sve ostvarila svedočila je i njena retrospektiva, pod nazivom „Svetlost i svetost”, održana krajem prošlog leta u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić” u Beogradu, kada je konstatovano da je sa svojih 120 dela tom prilikom ulepšala ovaj trošni prostor. Tada su nas kroz sve faze njenog stvaralaštva vodili crteži, grafike, linorezi, slike i skulpture.

Stanka Todorović je u svet umetnosti zakoračila kao grafičar, pokazala se kao vrsni crtač, a potom se pojavila potreba za slikom i skulpturom. Osnovne i postdiplomske studije završila je pre više od četiri decenije na FLU, kod profesora Miodraga Rogića. Učestvovala je na značajnim međunarodnim i domaćim izložbama, a njena dela su bila nagrađivana.

– Čitavog života bila sam slobodni umetnik, nisam predavala ili se bavila dodatnim poslovima, već sam celu sebe dala umetnosti. Bila sam posvećenik. To je podrazumevalo život na skromnoj, osnovnoj egzistenciji, ali to mi nije smetalo – rekla je Stanka Todorović u poslednjem intervjuu prošlog leta za „Politiku”.

Objašnjavajući svoj postupak rada, istakla je da prvo kreće od misaonog segmenta „a potom nastane sublimacija mojih utisaka koji se svedu na poruku. Imam dosta takvih slika, one su filozofski obeležene i asocijativne. Grafika, slika i skulptura pod istim nazivom „Hraniteljka” je baš nastala na osnovu mojih razmišljanja o čovekovoj životnoj borbi….”

Od kasnijih ciklusa umetnica je izdvajala „Populacije”, za koje je dobila značajne nagrade i bavila se temom migracija. Crtala je tim povodom insekte, a u stvari je mislila na ljude. Potrebu za slikom osetila je osamdesetih godina prošlog veka. Maštala je o tome da objavi monografiju koja bi svedočila o njenom delu i isticala da slikari nisu vlasnici nadahnuća. Naslikala je Belog anđela, Svetog Savu, Studenicu, „Vizantijsko zlatno” inspirisano freskama, učestvovala u humanitarnim akcijama za pomoć ljudima i manastirima na Kosovu.

Kada smo je letos pitali šta dalje, kratko je odgovorila:

– Nastavljam da radim, u slikarstvu godine nisu bitne, a najviše me privlači asocijativno istraživanje univerzuma.