Migrantska „priča" i u našem genetskom kodu
Подаци са локалитета Лепенски вир, Власац, Ајмана кључни су за разумевање механизама генетских мешања између ловачко-сакупљачких староседелаца и новопридошлих фармера (Фото Википедија)
Valjevo – Neke od odgovora na pitanja ko su Evropljani, ko smo mi koji danas živimo na prostoru od Baltika do juga Grčke, od Kavkaza do Iberijskog poluostrva, traži i nudi veliko istraživanje posvećeno istoriji genoma, genetskog koda, nasledne „šifre” ljudi koji su naseljavali jugoistočnu Evropu od dvanaestog do prvog milenijuma pre Hrista. Taj istraživački poduhvat u proteklih nekoliko godina realizovala je impozantna međunarodna ekipa od 117 istraživača – arheologa, antropologa, biologa, genetičara – iz 80 renomiranih naučnih institucija iz celog sveta.
Među onima koji su svetu nauke i svetu uopšte ponudili nova saznanja o DNK i genomima drevnih populacija, saopštena u studiji „The Genomic History of Southeastern Europe”, publikovanoj u jednom od najuglednijih svetskih naučnih časopisa, londonskom „Nature”, našao se i Andrej – Duda Starović, Valjevac, arheolog, viši kustos Narodnog muzeja u Beogradu. Nekadašnji rukovodilac programa u Istraživačkoj stanici Petnica, zajedno sa još dvoje srpskih naučnika, arheolozima Dušanom Borićem i Draganom Antonović, radio je u eliti koja je praktično samo počela realizaciju jednog od najvećih svetskih projekata ove vrste ikada urađenih, poduhvata koji je već sada privukao ogromnu pažnju stručne javnosti cele planete.