Profesori za katedrom do sedamdesete
Др Артур Брус Макдоналд (74), професор емеритус Универзита Квинс у Канади и Др Марија Богдановић (77), професор емеритус Филозофског факултета (Фото Википедија и Ж. Ј.)
Mnogi su u Srbiji s negodovanjem prihvatili produžetak roka za odlazak u starosnu penziju sa 60 na 65 godina, za razliku od velikog broja profesora univerziteta. Njima je prema starom Zakonu o visokom obrazovanju (2005) posle 65. godine radni odnos mogao da bude produžen do isteka školske godine u kojoj navršavaju 68 godina, a prema novom zakonu, iz 2017, taj rok je 70 godina. Dakle, profesori će raditi punih pet godina duže od ostalog sveta, naravno – ako su za to zainteresovani i ako se s takvom njihovom namerom saglase fakultetske kolege, koje tajnim glasanjem na sednici nastavno-naučnog veća o tome utvrđuju predlog. A konačnu odluku donosi senat univerziteta.
Prema novom zakonu, a i prema univerzitetskim statutima, procedura za donošenje pomenute odluke nije nimalo jednostavna. Jedan od uslova koje kandidat treba da ispuni jeste da je „ostvarenim rezultatima značajno doprineo radu, ugledu i afirmaciji fakulteta i univerziteta”. Drugi je da je „u poslednjih deset godina imao najmanje jednog saradnika izabranog za užu oblast kojom se i on bavi”. Treći je da je „nakon sticanja zvanja redovnog profesora ostvario rezultate u naučnom radu”.
Kako su se pojedini fakulteti Univerziteta u Beogradu odnosili prema ovoj mogućnosti produženja radnog odnosa svojim najstarijim kolegama? Budući da je po starom zakonu to produženje bilo najviše tri godine, čini se da su takve odluke lakše donošene. Na nekim od fakulteta, kako nam je rečeno, čak su „automatski” produžavali rad svakoga ko je izrazio želju da radi, dok je na drugima i ranijih godina ova mogućnost tako i doživljavana – samo kao mogućnost, ali je od glasova samih kolega na katedrama i članova nastavnog veća zavisilo da li će biti i realizovana.