Profesori za katedrom do sedamdesete

Branislav Radivojša

01. 04. 2018. 22:00

Др Артур Брус Макдоналд (74), професор емеритус Универзита Квинс у Канади и Др Марија Богдановић (77), професор емеритус Филозофског факултета (Фото Википедија и Ж. Ј.)

Mno­gi su u Sr­bi­ji s ne­go­do­va­njem pri­hva­ti­li pro­du­že­tak ro­ka za od­la­zak u sta­ro­snu pen­zi­ju sa 60 na 65 go­di­na, za raz­li­ku od ve­li­kog bro­ja pro­fe­so­ra uni­ver­zi­te­ta. Nji­ma je pre­ma sta­rom Za­ko­nu o vi­so­kom obra­zo­va­nju (2005) po­sle 65. go­di­ne rad­ni od­nos mo­gao da bu­de pro­du­žen do is­te­ka škol­ske go­di­ne u ko­joj na­vr­ša­va­ju 68 go­di­na, a pre­ma no­vom za­ko­nu, iz 2017, taj rok je 70 go­di­na. Da­kle, pro­fe­so­ri će ra­di­ti pu­nih pet go­di­na du­že od osta­log sve­ta, na­rav­no – ako su za to za­in­te­re­so­va­ni i ako se s ta­kvom nji­ho­vom na­me­rom sa­gla­se fa­kul­tet­ske ko­le­ge, ko­je taj­nim gla­sa­njem na sed­ni­ci na­stav­no-na­uč­nog ve­ća o to­me utvr­đu­ju pred­log. A ko­nač­nu od­lu­ku do­no­si se­nat uni­ver­zi­te­ta.

Pre­ma no­vom za­ko­nu, a i pre­ma uni­ver­zi­tet­skim sta­tu­ti­ma, pro­ce­du­ra za do­no­še­nje po­me­nu­te od­lu­ke ni­je ni­ma­lo jed­no­stav­na. Je­dan od uslo­va ko­je kan­di­dat tre­ba da is­pu­ni je­ste da je „ostva­re­nim re­zul­ta­ti­ma zna­čaj­no do­pri­neo ra­du, ugle­du i afir­ma­ci­ji fa­kul­te­ta i uni­ver­zi­te­ta”. Dru­gi je da je „u po­sled­njih de­set go­di­na imao naj­ma­nje jed­nog sa­rad­ni­ka iza­bra­nog za užu oblast ko­jom se i on ba­vi”. Tre­ći je da je „na­kon sti­ca­nja zva­nja re­dov­nog pro­fe­so­ra ostva­rio re­zul­ta­te u na­uč­nom ra­du”.

Ka­ko su se po­je­di­ni fa­kul­te­ti Uni­ver­zi­te­ta u Be­o­gra­du od­no­si­li pre­ma ovoj mo­guć­no­sti pro­du­že­nja rad­nog od­no­sa svo­jim naj­sta­ri­jim ko­le­ga­ma? Bu­du­ći da je po sta­rom za­ko­nu to pro­du­že­nje bi­lo naj­vi­še tri go­di­ne, či­ni se da su ta­kve od­lu­ke lak­še do­no­še­ne. Na ne­kim od fa­kul­te­ta, ka­ko nam je re­če­no, čak su „auto­mat­ski” pro­du­ža­va­li rad sva­ko­ga ko je iz­ra­zio že­lju da ra­di, dok je na dru­gi­ma i ra­ni­jih go­di­na ova mo­guć­nost ta­ko i do­ži­vlja­va­na – sa­mo kao mo­guć­nost, ali je od gla­so­va sa­mih ko­le­ga na ka­te­dra­ma i čla­no­va na­stav­nog ve­ća za­vi­si­lo da li će bi­ti i re­a­li­zo­va­na.