Odlazak Miloša Formana

14. 04. 2018. 10:50

Милош Форман (Фотодокументација "Политике")

Če­ški re­di­telj Mi­loš For­man, ko­ji je ži­veo u SAD, a sla­vu ste­kao u Ho­li­vu­du, pre­mi­nuo je u pe­tak po­sle krat­ke bo­le­sti, u 86. go­di­ni, ja­vlja­ju svet­ski me­di­ji. 

„For­man je umro u SAD na­kon krat­ke bo­le­sti. Nje­gov od­la­zak je bio mi­ran i sve vre­me je bio okru­žen po­ro­di­com i naj­bli­žim pri­ja­te­lji­ma”, iz­ja­vi­la je nje­go­va su­pru­ga Mar­ti­na. 

For­man je ro­đen 18. fe­bru­a­ra 1932. go­di­ne u če­škom gra­du Ča­slav is­toč­no od Pra­ga, kao sin Ane For­man, ko­ja je vo­di­la let­nji ho­tel i Ru­dol­fa For­ma­na, pro­fe­so­ra. Ro­di­te­lji su mu bi­li pro­te­stan­ti. Po­sle ra­ta, Mi­loš For­man stu­di­rao je na fa­kul­te­tu „Kralj Džordž” u banj­skom gra­du Po­đe­bra­di­ju, gde su mu ko­le­ge bi­li Vac­lav Ha­vel i bra­ća Ma­šin. Za­tim je stu­di­rao i sce­no­gra­fi­ju na Aka­de­mi­ji mu­zič­kih umet­no­sti u Pra­gu. U rod­noj Če­ho­slo­vač­koj sni­mio je ne­ko­li­ko fil­mo­va, ali ka­da su voj­ne sna­ge So­vjet­skog Sa­ve­za i Var­šav­skog pak­ta 1968. go­di­ne ušle u Prag da bi pre­ki­nu­le Pra­ško pro­le­će, For­man je već bio u Pa­ri­zu, pre­go­va­ra­ju­ći oko sni­ma­nja svog pr­vog ame­rič­kog fil­ma. Ame­rič­ki dr­ža­vlja­nin je po­stao se­dam­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka. Na­se­lio se u Nju­jor­ku gde je ka­sni­je po­čeo da ra­di kao pre­da­vač na Uni­ver­zi­te­tu Ko­lum­bi­ja i bio je­dan od dva pred­sed­ni­ka od­se­ka za film na po­me­nu­tom uni­ver­zi­te­tu. Nje­gov uče­nik, po­red osta­lih, bio je Džejms Man­gold, ko­jeg je ka­sni­je sa­ve­to­vao u ve­zi sa sce­no­gra­fi­jom. 

Upr­kos po­čet­nič­koj ne­si­gur­no­sti sna­la­že­nja u tu­đoj ze­mlji, For­man već 1975. go­di­ne po­sti­že za­vi­dan uspeh film­skom adap­ta­ci­jom ro­ma­na Ke­na Ki­zi­ja „Let iz­nad ku­ka­vič­jeg gne­zda”, za ko­ji je do­bio pet Oska­ra, od ko­jih je ja­dan bio i za re­ži­ju i osvo­jio je pre­sti­žnu na­gra­du „Zlat­ni glo­bus”. Na­red­nih go­di­na (1979) re­ži­ra film „Ko­sa”, za ko­ji je bio pred­lo­žen za na­gra­de „Ce­zar” i „Zlat­ni glo­bus”. U nje­go­ve ve­li­ke uspe­he ubra­ja­ju se i fil­mo­vi „Ama­de­us”, za ko­ji je osvo­jio osam Oska­ra i „Na­rod pro­tiv La­ri­ja Flin­ta”, ko­ji je bio pred­lo­žen za Oska­ra za naj­bo­lju re­ži­ju i osvo­jio pri­zna­nje „Zlat­ni glo­bus”. Po­seb­no mu je zna­či­la na­gra­da „Kri­stal­ni glo­bus”, ko­ju je do­bio 1997. go­di­ne za iz­u­ze­tan do­pri­nos svet­skoj ki­ne­ma­to­gra­fi­ji na me­đu­na­rod­nom film­skom fe­sti­va­lu u Kar­lo­vim Va­ri­ma.