Novom sistemu intelektualac ne treba
(Фото лична архива)
Ima li intelektualac pravo da sedi u svojoj „kuli od slonovače” ili mu je obaveza da se angažuje i da dela? Time se, između ostalog, u svojoj novoj knjizi „Suvišne reči: o intelektualcima i znanju”, u izdanju Knjižarnice „Zlatno runo”, bavi Gordana Đerić, viša naučna saradnica u Institutu za evropske studije u Beogradu.
Nakon studija filologije, Gordana Đerić magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu, na grupi za etnologiju i antropologiju. Autorka je knjiga „Smisao žrtve u tradicionalnoj kulturi Srba”, „Pr(a)vo lice množine”, „Intima javnosti”, „Pamćenje i nostalgija”, „Prošlost u sadašnjosti”.
Navodite u knjizi da prizivanje intelektualaca u ovom veku nalikuje očekivanju od časovnika da krene unazad da meri vreme. Zašto je savremeni intelektualac u krizi?
Dugo je reč intelektualac kliše za sumnjiv sadržaj ili za nepostojanje bilo kakvog sadržaja. Poenta je u tome da je intelektualac izrazito retka pojava, a da se ovom rečju, po inerciji i neselektivno, imenuju pisci, profesori, stručnjaci u određenim disciplinama i angažovana, formalno obrazovana posluga različitih sistema koja sa intelektualcem, u doslovnom smislu reči, nema ništa zajedničko. Reč je o nesporazumu na nivou imenovanja, zloupotrebi i poniženju pojma intelektualac, pa su i naše predstave o intelektualcu nužno izneverene. Zato se čini da postoji „kriza”, u koju ne verujem, kao što ne verujem ni u „zlatno doba” intelektualca.