Svaka nova fontana malo umetničko delo

Dejan Aleksić

01. 05. 2018. 22:00

Трг Николе Пашића (Фо­то Д. Јевремовић)

Več­ni grad, pre­sto­ni­cu Ita­li­je, kra­si vi­še od 200 fon­ta­na, a sva­ka­ko naj­po­zna­ti­ja je Di Tre­vi. Go­to­vo da ne­ma tu­ri­ste ko­ji po­se­ti Rim, a da ne uba­ci nov­čić i za­mi­sli že­lju kod tog ve­le­lep­nog vo­do­sko­ka. I srp­sku pre­sto­ni­cu kra­se fon­ta­ne iz raz­li­či­tih pe­ri­o­da i raz­li­či­tih arhi­tek­ton­skih sti­lo­va. Ipak, znat­no ma­nje ih je ne­go u Ri­mu. Tek ne­što vi­še od 40. 

Nad­le­žni u gra­du ne­dav­no su ob­zna­ni­li da bi to mo­glo za ne­ko­li­ko go­di­na da se pr­o­me­ni, na­ja­viv­ši da će u na­red­nih ne­ko­li­ko go­di­na na te­ri­to­ri­ji Be­o­gra­da bi­ti po­dig­nu­te 54 fon­ta­ne. Od­mah su se otvo­ri­la i ne­ka pi­ta­nja – ho­će li fon­ta­ne bi­ti tip­ske, ho­će li sve kao ona na Sla­vi­ji bi­ti na kru­žnim to­ko­vi­ma, ko­li­ko će ko­šta­ti... 

Sa­da se već zna da no­ve be­o­grad­ske fon­ta­ne ne­će bi­ti tip­ske, već da će sva­ka, ka­ko is­ti­če za naš list Go­ran Ve­sić, grad­ski me­na­džer, bi­ti ma­lo umet­nič­ko de­lo.

– Za ve­ći­nu tih fon­ta­na će­mo ras­pi­si­va­ti ne­ku vr­stu arhi­tek­ton­skog kon­kur­sa ili bi­ra­ti arhi­tek­te ko­ji već ra­de sa gra­dom. Ne mo­ra za sve da se ras­pi­su­je kon­kurs. Kralj Alek­san­dar, ka­da je tre­ba­lo da se ra­di Spo­me­nik za­hval­no­sti Fran­cu­skoj, zvao je Me­štro­vi­ća. Ta­ko će bi­ti i sa fon­ta­na­ma. Sva­ka fon­ta­na tre­ba da bu­de umet­nič­ko de­lo za se­be i u skla­du sa pr­o­sto­rom gde će bi­ti po­dig­nu­ta. Fon­ta­ne će bi­ti po­sta­vlja­ne u par­ko­vi­ma, na pla­to­i­ma, tr­go­vi­ma, skve­ro­vi­ma i kru­žnim to­ko­vi­ma. Ne­ke će bi­ti par­ter­ne, a ne­ke mo­gu da ima­ju ne­pra­vi­lan ob­lik – uka­zu­je Ve­sić. 

Po­je­di­ne fon­ta­ne, kao na pri­mer kod sta­di­o­na OFK „Be­o­grad”, bi­će ople­me­nje­ne i skulp­tu­ra­ma.  

– Za fon­ta­nu na kru­žnom to­ku na Bo­go­slo­vi­ji do­go­vor je da NIS fi­nan­si­ra da se po­sta­vi skulp­tu­ra Ko­ste Bog­da­no­vi­ća „Tri­pod” u vi­zan­tij­sko pla­voj bo­ji ko­ja će iz­la­zi­ti iz fon­ta­ne. Da­kle, ta fon­ta­na će bi­ti je­din­stve­na. Osim to­ga, ne­ke će bi­ti pre­u­re­đe­ne, re­ci­mo ona ču­ve­na u Top­či­der­skom par­ku, ko­ja je ra­đe­na u vre­me kra­lja Alek­san­dra, ali ko­ja je uni­šte­na. Ona će bi­ti ob­no­vlje­na ona­ko ka­ko je iz­gle­da­la – na­gla­ša­va Ve­sić.

Ide­ja je da fon­ta­ne do­bi­ju Ka­ra­đor­đev trg u Ze­mu­nu, ze­mun­ski Grad­ski park, cen­tar Ba­taj­ni­ce, pla­to is­pred BDP-a, Cvet­ni trg u par­ter­nom de­lu. 

– Ta fon­ta­na ne­će bi­ti ve­li­ka, ali sva­ka­ko će bi­ti umi­ru­ju­ća. To će čak bi­ti i naj­jef­ti­ni­ja va­ri­jan­ta, po­što su ta­mo već ura­đe­ne in­sta­la­ci­je. Fon­ta­nu će ima­ti i Park voj­vo­de Bo­jo­vi­ća, Te­ra­zij­ska te­ra­sa, Ma­njež, Sav­ski trg, park na Ba­no­vom br­du, Auto­ko­man­da... Vo­do­sko­ci su pred­vi­đe­ni i is­pred Op­šti­ne Vo­ždo­vac, na Ma­lom Ta­šmaj­da­nu, uglu Cvi­ji­će­ve i Sta­ri­ne No­va­ka, kod kru­žnog to­ka na No­vom Be­o­gra­du, kod „Štark are­ne”, u Par­ku pri­ja­telj­stva, ali i u Ra­ko­vi­ci na uglu Mi­ška Kranj­ca kod cr­kve, kao i na Zve­zda­ri na uglu Uli­ce Mi­la­na Ra­ki­ća i Bu­le­va­ra kra­lja Alek­san­dra – is­ti­če Ve­sić.

Ni pri­grad­ske op­šti­ne ne­će osta­ti bez fon­ta­na, one bi tre­ba­lo da bu­du po­dig­nu­te u cen­tri­ma. 

– Ne­ke fon­ta­ne biće ma­le, a ne­ke ta­kve da će ko­šta­ti 10.000, 20.000 evra. Ali ni­jed­na ne­će bi­ti ve­li­či­ne kao ona na Sla­vi­ji jer nig­de ne­ma baš to­li­ko pr­o­sto­ra – do­da­je Ve­sić.

Grad­nja vo­do­sko­ka u pre­sto­ni­ci mo­gla bi da poč­ne već u dru­goj po­lo­vi­ni go­di­ne, ali ka­ko ka­že grad­ski me­na­džer, re­al­ni­je je da iz­grad­nja pr­vih 10 do 15 poč­ne na pr­o­le­će.

– Br­oj 54 ni­je na­su­mi­ce iza­bran, već je za to­li­ko lo­ka­ci­ja utvr­đe­no da su is­pu­nje­ni uslo­vi za grad­nju fon­ta­na. Do­bi­li smo sa­gla­snost svih nad­le­žnih kao što su Se­kre­ta­ri­jat za urba­ni­zam, Za­vod za za­šti­tu spo­me­ni­ka, grad­ski urba­ni­sta, „Be­o­grad­ski vo­do­vod i ka­na­li­za­ci­ja” ko­ji ina­če upra­vlja fon­ta­na­ma, „Ze­le­ni­lo” za ze­le­ne po­vr­ši­ne i Se­kre­ta­ri­jat za sa­o­bra­ćaj za sa­o­bra­ćaj­ne po­vr­ši­ne. To, na­rav­no, ne zna­či da fon­ta­ne mo­gu da bu­du sa­mo na ovim lo­ka­ci­ja­ma, ali to je ne­što iza če­ga tre­nut­no sto­je sve nad­le­žne grad­ske in­sti­tu­ci­je – ob­ja­šnja­va Ve­sić.

Pr­o­ce­nju­je se da će za za­vr­še­tak ovog obim­nog po­sla bi­ti po­treb­no če­ti­ri do šest go­di­na. Ko­li­ko njih će se gra­di­ti go­di­šnje za­vi­si­će od bu­dže­ta, ali i od dru­gih pr­o­je­ka­ta u gra­du.  

– Već se zna da će fon­ta­na is­pred BDP-a če­ka­ti re­kon­struk­ci­ju tog pla­toa. Ona na Te­ra­zij­skoj te­ra­si bi­će ra­đe­na ka­da bu­de ra­đe­na kom­plet­na re­kon­struk­ci­ja tog pr­o­sto­ra, kao i fon­ta­na na Sav­skom tr­gu. A na Bo­go­slo­vi­ji mo­že­mo po­če­ti ta­ko­re­ći već su­tra – na­gla­ša­va Ve­sić.

Pr­ve za­du­žbi­ne če­sme

Va­žan deo ur­ba­ni­za­ci­je i evro­pe­i­za­ci­je Be­o­gra­da u 19. ve­ku bi­la je iz­grad­nja če­sa­ma i fon­ta­na. Pr­ve za­du­žbi­ne u tom pe­ri­o­du u na­šem gra­du bi­le su če­sme kao što je Te­ra­zij­ska ko­ju je sa­gra­dio knez Mi­loš Obre­no­vić 1860. go­di­ne u čast po­vrat­ka na pre­sto. To je bi­la i De­lij­ska če­sma ko­ju je sa­gra­dio knez Alek­san­dar Ka­ra­đor­đe­vić 1843. go­di­ne, a ko­ja je dva pu­ta ru­še­na i ob­na­vlja­na. Idej­na re­še­nja ne­kih če­sa­ma su sa­ču­va­na i jed­na od ide­ja je da se ne­ke ura­de po tim na­cr­ti­ma, kao što je baš De­lij­ska če­sma ka­da je tre­ći put gra­đe­na, kra­jem 19. ve­ka, ra­đe­na po pro­jek­tu Alek­san­dra De­ro­ka. Sa­da­šnja če­sma ni­je iden­tič­na tom pro­jek­tu, ali ima mno­go ele­me­na­ta ko­ji su pre­u­ze­ti.

Mo­gu­će i skulp­tu­re iz Aran­đe­lov­ca

Po­sto­ji mo­guć­nost da ne­ke bu­du­će be­o­grad­ske fon­ta­ne kra­se skulp­tu­re sa ma­ni­fe­sta­ci­je „Mer­mer i zvu­ci” u Aran­đe­lov­cu, na ko­joj su de­ce­ni­ja­ma uče­stvo­va­li naj­bo­lji svet­ski va­ja­ri. 

– Svi nji­ho­vi ra­do­vi na­la­ze se u de­po­i­ma. Pre­go­va­ra­li smo da uzme­mo od­re­đe­ne skulp­tu­re i da ih po­sta­vi­mo po par­ko­vi­ma i fon­ta­na­ma. Ima tu i skulp­tu­ra ko­je su ra­di­li lju­di ko­ji su u me­đu­vre­me­nu po­sta­li svet­ski po­zna­ti umet­ni­ci. Mi­slim da će Be­o­grad do­sta do­bi­ti ti­me što će u to­me uče­stvo­va­ti va­ja­ri i arhi­tek­te jer fon­ta­ne ople­me­nju­ju pr­o­stor, po­go­to­vu za­pu­šte­ni jav­ni pr­o­stor – ka­že Ve­sić.

Pr­va na Te­ra­zi­ja­ma

Pr­va be­o­grad­ska fon­ta­na po­dig­nu­ta je pre 91 go­di­nu na Te­ra­zi­ja­ma. To je bio vo­do­skok od ze­le­nog gra­ni­ta sa si­ste­mom pr­ska­li­ca raz­li­či­tog in­ten­zi­te­ta na či­jem dnu je bi­lo mu­ra­no sta­klo ko­je je stva­ra­lo ne­sva­ki­da­šnji vi­zu­el­ni efe­kat. Ali, u dru­goj po­lo­vi­ni pr­o­šlog ve­ka, zbog to­ga što ta­kav iz­gled tr­ga ni­je bio u skla­du sa za­mi­sli­ma urba­ni­sta, uklo­nje­na je.