Duša i gostoljublje Skadarlije
(Фото Н. Неговановић)
Dodelom turističkog Oskara „Zlatno turističko srce Mediterana i jugoistočne Evrope” 5. maja počeće tradicionalna letnja turistička sezona na skadarlijskoj kaldrmi. Otvaranju sezone prisustvovaće predstavnici turističkih privreda regiona pa se očekuje i dolazak velesila u međunarodnom turizmu poput Španije, Francuske, Italije, Grčke...
– Nećemo petog maja samo podići zastavu, što tradicionalno godinama rade glumci i književnici, već ćemo kod česme organizovati i kulturni program, a ispred Kuće Đure Jakšića biće izvedena predstava. Goste će dočekivati glumci obučeni u starogradsku odeću i dobošar. Čuveni kuvar Steva Karapandža biće tu da podrži viteza kulinarstva, a ove godine to je Dragica Lukin iz Umaga, inače prva žena vitez kulinarstva Mediterana i jugoistočne Evrope. To će biti prvi korak u našem druženju ovog proleća – najavljuje Dragan Gligorijević, predsednik Društva „Skadarlija”.
Zbog nagrade „Zlatno turističko srce”, Evropa našu Skadarliju, kako ističe Gligorijević, doživljava kao turistički biser.
–U poslednje vreme sve više važi pravilo: „Ako ste bili u Beogradu, a niste obišli Skadarliju, onda niste ni osetili pravi duh prestonice”. A Skadarliju ne čini samo Skadarska ulica. Skadarlija je četvrt kojoj životni dah daje dvadesetak obližnjih ulica – napominje Gligorijević.
Skadarlija je možda bila malo zanemarena, ali je cilj Društva da ona ponovo, kao devojka, zablista u punom sjaju. Da joj u goste dolaze ne samo turisti iz inostranstva, nego da joj se vrate Beograđani. Na tome zajednički rade Društvo „Skadarlija” i Turistička organizacija Beograda.
– U maju slavimo letnjeg Svetog Nikolu. U junu priređujemo „Šeširijadu”, a „Skadarlija fest” je u julu. Leti je „Festival cveća”. Tradiciju ukrašavanja ulice cvećem započeo je naš Vlada Ilić, nekadašnji vlasnik restorana „Šešir moj”. „Tamburica fest” je u septembru, a u tom mesecu biramo i mis Skadarlije, organizujemo dečji festival „Varjačići” gde se najmlađi takmiče u kuvanju, ali im dolaze u goste i čuveni kuvari. Među njima je bio i Džejmi Oliver. Imamo i izložbu vina, slikarske večeri i dane. U oktobru sa biciklistima organizujemo puž trku, biramo najsporijeg dvotočkaša. U novembru organizujemo starogradski ples, a u decembru biramo najlepšu skadarlijsku damu – nabraja Gligorijević neke od manifestacija kojima se Skadarlija ponosi.
Ova dama boemije prva je turistička destinacija Beograda i donosi mu čak jednu trećinu deviznog priliva. Zbog toga je potrebno što pre na najbolji način obnoviti kaldrmu u celoj Skadarliji, srediti fasade, postaviti nove kandelabre, infrastrukturu i neke zgrade vratiti pravim ljubiteljima ove ulice. Ulepšavanje ovog kvarta, kako saznajemo, biće nastavljeno u oktobru.
Sa ovim idejama saglasan je i čuveni Miško Lekić, koji je decenijama bio upravnik „Tri šešira” i „Skadarlijskog boema”, i svaki skadarlijski kamenčić poznaje kao svoj džep.
U skadarlijski krug ušao je 1963. godine i odatle nije izašao ni danas. Kuća mu je na nekoliko koraka od ove četvrti, ali mu je dom ovde.
– Najpotrebniji nam je zakon o ugostiteljstvu koji će pomoći da se iznedre dobri, školovani kadrovi. U Skadarliji je važno da se nastavi uređivanje, da se isprojektuje gde će se naći koja terasa, kakve će uniforme nositi osoblje, da se nivo usluge podigne na najviši – nabraja Lekić.
Stari ugostitelji proneli su slavu Skadarlije, njeno gostoljublje i vrhunsku uslugu. Sada šansu moraju dobiti mladi ugostitelji koji se trude, ali potrebna im je podrška i dobro iskustvo.
– Skadarlija ima nešto što drugi nemaju – dušu. Nismo bez razloga dobili „Čašu gostoljublja”, posebno priznanje koje dodeljuju gosti. Sada je ta čaša pored šešira jedan od simbola četvrti. Nismo mi poznati po gostoprimstvu, već po gostoljublju. To je jedno posebno stanje duha i naš karakter. Mi gosta ljubimo kao da je rod rođeni. To ne može da se nauči, to se oseća – kaže Gligorijević.
Bibijin potok sekao ulicu
Skadarska ulica nosi taj naziv od 1872. godine. Do tada je na ovom prostoru bilo takozvano Cigansko sokače, odnosno Šićan mala, formirano u periodu od 1830. do 1870. Do 19. veka Skadarlijom je tekao potok čiji je izvor ispod „Politike” nazvan po ciganskom božanstvu spasa Bibiji.
– Ovaj potok delio je u početku Skadarliju na Palilulsku i Starogradsku opštinu. Postojao je zakon da na Starom gradu muzika može da svira do ponoći, pa su se gosti i muzičari do tada veselili na Starom gradu, a od ponoći su preskakali potok i selili se na Palilulu – priča Miško Lekić.
Najveći deo akvadukta ispod ulice nosio je ime po Skadru i odatle ime Skadarlija.
Prvi gosti stizali su posle 1901. godine i rušenja kafane „Dardaneli”, smeštene na mestu današnje zgrade Narodnog muzeja. Da ova četvrt postane ono što je danas i da u njoj zaživi poseban boemski duh zaslužni su glumci čiča Ilija Stanojević i Žanka Stokić. Hroničari beleže da je početkom 20. veka u Skadarliji bilo petnaestak kafana. Poslednji put rekonstruisana je 1966. godine po projektu Uglješe Bogunovića.
U srcu boema, ali i političara
Osim našim boemima, Skadarlija se pod kožu uvukla i gostima iz inostranstva. U kafanama i baštama boravili su britanska kraljica Elizabeta, Vili Brant,
Margaret Tačer, Alberto Moravija, Sandro Pertini, Đina Lolobriđida… O mnogim od ovih gostiju brinuo je Miško Lekić, legendarni upravnik kafane
„Tri šešira”.
– Ugostio sam Džordža Buša Starijeg, Đanija de Mikelisa, Helmuta Kola, Genšera, Primakova, Ivanova… Dok je u gostima u kafani bio španski kralj Huan Karlos, rodio mi se sin. Svi su mi govorili da ga zovem za kuma, ali sam se izvukao uz opasku da će mi se otac buniti ako ga kralj nazove Gonsales – priča Lekić, koji je radeći ovde dočekao i penziju.
Skadarliju i danas posećuju poznate ličnosti. Nedavno su se njom prošetali Džozef Bajden, potpredsednik SAD u administraciji Baraka Obame, Johanes Han, evropski komesar za proširenje, Alen Delon…