Jedna blistava karijera
Сцена из Лабудовог језера, ансамбл Балета Народног позоришта у Београду, 1970. (Фото: М. Крстић / МПУС)
Ove godine navršava se dvesta godina od rođenja čuvenog koreografa Marijusa Petipe. Moglo bi se reći da ne postoji koreograf čije se stvaralaštvo tako posvećeno čuva i svečano slavi – iz dana u dan, na scenama svih najuglednijih svetskih pozorišnih kuća, nesmanjenim intenzitetom, evo, već sto sedamdeset godina. „Faraonova kći”, „Bajadera”, „Pakita”, „Gusar”, „Rajmonda”, „Uspavana lepotica”, „Krcko Oraščić”, „Don Kihot” i „Labudovo jezero”, samo su neka od najreprezentativnijih ostvarenja ovog koreografa, koja su svrstana u onaj dragoceni korpus besmrtnih dela klasične baletske umetnosti.
Kao i sve velike i značajne umetničke zamisli i tvorevine, koje su sobom označile prekretnicu u dotadašnjoj stvaralačkoj praksi, tako i Marijusovo stvaralaštvo nije izniklo „ni iz čega”. U trenutku kada se njegova buduća, blistava koreografska karijera nalazila na svojim počecima, balet je, u svojim akademskim okvirima i začetim razvojnim putevima, postojao već gotova dva veka. Epohalna transformacija postojećih i ustaljenih koreografskih formi, kao i načina interpretiranja baletskih uloga, kakvu će doneti Marijusov opus, nastajala je postepeno, kao rezultat promišljenog stvaralačkog dijaloga sa zatečenom koreografskom tradicijom iz koje je trebalo zadržati ono najbolje.