Ima li slavistike van slovenskih zemalja

Devetnaestovjekovno praskozorje lingvističke slavistike nosi neizbrisiv pečat poslenika iz neslovenskih zemalja – Brugmana, Šlajhera, Mejea, Vajana i mnogih drugih. Slovenska filologija u neslovenskim zemljama, kako lingvistička tako i književnoistorijska, nastavila je da štedro prinosi ovoj disciplini tokom dobrog dijela minulog stoljeća. A onda, u posljednjih tridesetak godina, svjedočimo procesu rastakanja neslovenske slavistike na lingvistiku i uporednoknjiževna istraživanja, oboje na materijalu slovenskih jezika i kultura.

Tako onda imamo unekoliko shizofrenu situaciju da u neslovenskim zemljama postoje slavistički odsjeci, organizacije i časopisi, a naučnoistraživački rad nije slavistički nego opštelingvistički odnosno uporednoknjiževni.

Dva su moguća izlaza iz ovog raskola – ili da se rečeni odsjeci i organizacije raspuste ili da se istraživački rad, makar djelomično, vrati u slavističku maticu.