Uzimanje i davanje penzija
(Фото Драган Јевремовић)
Najava predsednika republike da će u novembru ove ili u narednoj godini biti ukinut zakon kojim su već četvrtu godinu umanjene isplate penzija blizu 700.000 penzionera, i svi penzioneri dobiti sledeće povećanje penzija, traži pojašnjenje da bi bila razumljiva. Mnogi penzioneri ne mogu da se snađu u najavljenom povećanju penzije i od 5 do 25 i od 8,4 do 13,3 odsto. Ta dva povećanja nisu objašnjena, nego je pročitana tabela nekadašnjih penzija i najavljenih novih. A prećutano je šta se smera i trajnije sa penzijama.
Efekat ukidanja tog zakona je samo prestanak spornog daljeg umanjivanja penzija. Još od novembra 2014. godine natprosečne penzije su isplaćivane i do 20 odsto manje od iznosa na koji je penzioner imao pravo. A od tada je sa tri usklađivanja penzija i njihovo pravo uvećano za 7,9 odsto, ali im je tim uvećanjima prava samo još više uvećavan i neisplaćeni deo penzije.
Kako je najavljeno, i ti penzioneri bi, uz konačne naplate ukupne penzije nakom bar četiri godine, dobili i narednim usklađivanjem povećanje penzije od samo 0,5 odsto, jer je najavljeno da je najmanje povećanje penzije 8,4 odsto, a neisplaćeno bi trebali zaboraviti, iako su krenuli sudski sporovi da se ostvare ukupna prava na pravosnažno stečenu penziju.
Tim najavljenim usklađivanjima, penzije ispod proseka bile bi uvećane, ali po prvi put ni usklađivanje penzija ne bi bilo svima jednako, nego bi penzije ispod proseka bile uvećane po progresivnoj stopi od 5 pa do 13,3 odsto, i to prvi put i po principu „što je penzija manja, to je povećanje veće i obratno”, a sve natprosečne bi se povećale 0,5 odsto. Ako tako i ostane, a nadajmo se da neće, bilo bi napušteno Ustavom određeno i zakonom uređeno „penzijsko osiguranje”. Osiguranjem se, uplaćivanjem doprinosa stiče zakonom propisano pravo na penziju, za čije ostvarenje je zakonom data i državna garancija.
Predloženim bi se neosnovano prešlo na trošenje sredstava za penzije na ujednačavanje penzija. Umesto da se ukidanjem spornog zakona smanji i diskriminacija, i krene ka očuvanju stečenih prava, poništila bi se stečena prava i preraspoređivao novac mimo zakona. Bili bi prevareni svi koji su verujući u Ustav i zakon uplaćivali doprinose i pravosnažno stekli penzije, a sporovi se već vode za ostvarivanje zakinutih prava na penziju.
Umesto da se popravlja pravni sistem, on bi se rušio, što bi ugrozilo i dostignuti napredak u stabilizaciji javnih finansija. Socijalne probleme ljudi treba objektivno utvrditi, te pravedno i pošteno rešavati iz budžeta.
Milan Kovačević, Beograd