Zaboravljeni koloseci glavni za vozove ka Baru
Службене просторије железничара у некадашњој Дворској чекаоници (Фото Ненад Неговановић)
Ko je čitao bajku o Crvenkapi, sigurno se seća opisa puta kojim je ova devojčica morala da prođe kako bi stigla do bakine kuće na drugom kraju šume. Jedna takva „kuća”, među gustim i bogatim krošnjama zimzelenog i listopadnog drveća bajkovito ušuškana je železnička stanica „Topčider”. S glavnog puta koji prolazi pored nje gotovo je neprimetna. Na nekadašnji značaj ove satnice, kada su sa njenih perona kretali srpski vladari, jedino ukazuje reprezentativno glavno stanično zdanje, koje je takođe oronulo. Gotovo ništa ne ostavlja utisak da će ova stanica, posle godina skrajnutosti, postati glavna za sve auto-vozove koje idu ka Baru. Baš danas sa nje će krenuti prva vozna kompozicija ka crnogorskom primorju.
Prvi utisak u stanici „Topčider” je da se majstori prilično trkaju sa vremenom.