Od Društva srbske slovesnosti do SANU
Зграда Српске краљевске академије у Бранковој улици бр. 15 у Београду. Овде је била смештена Академија од 1909. до 1952. Срушена је 1963. Зграда је имала историјску вредност и неколико година пред рушење била је реновирана
Akademija nauka je institucija koja je tokom svoje 177 godina duge istorije okupila oko sebe najveći broj ličnosti od značaja za razvoj naše nauke i kulture. To je i institucija čiji članovi su tokom niza decenija povremeno dolazili u sukob s predstavnicima države, ali i u međusobne sporove i razmirice. Bilo je i perioda kada su njene odluke usaglašavane s dnevnim potrebama politike. Akademike s vremena na vreme optužuju i za neaktivnost i „uspavanost”, a jedna od uobičajenih spornih tema odnosila se i na to ko treba a ko ne da bude njen član.
Kao datum od kada počinje višedecenijski rad ove ustanove uzima se 7. novembar 1841. godine. Profesori beogradskog Liceja Jovan Sterija Popović i Atanasije Nikolić prethodno su dostavili ministarstvu prosvete „projekat ustrojenija i pečata Srbske nauka akademije”. Predlog je nastao iz praktičnih potreba profesora ove škole u kojoj su nastavnici radili bez utvrđenog književnog jezika i pravopisa jer Karadžićeve reforme su bile zabranjene od 1832. godine. Predlog Sterije i Nikolića je prihvaćen, ali je preporučeno da ime nove ustanove bude Društvo srbske slovesnosti. Knez Mihailo je, u obliku uredbe, izdao Ustav i Poslovnik Društva, a nekoliko meseci kasnije svojim ukazom imenovao je prve redovne članove. Predsednik Društva po položaju bio je ministar prosvete.
Već 1842. godine, na prvoj izbornoj sednici, izabrano je još osam redovnih, 20 korespodentnih i 11 počasnih članova. Među njima su bili: Vuk Karadžić, Jovan Hadžić, Ljudevit Gaj, Pavle Josif Šafarik, Jernej Kopitar, Petar Petrović Njegoš, Sava Tekelija.
(Foto A. Vasiljević)