Gemaljevići – jedini podmladak u Čedovu

Kroz selo Čedovo, u blizini Sjenice, na hiljadu metara nadmorske visine, protiču dve rečice, Vapa – čiji su meandri opisani u đačkim udžbenicima, i Uvac od koga nastaje Sjeničko ili Uvačko jezero. U njegovim ataru je i dvadeset izvora termalne vode. Uzalud, selo je gotovo prazno, u trinaest kuća živi dvadesetak starijih meštana. Mladi su uglavnom otišli u nadi da će negde u Srbiji pronaći posao. Ništa novo, reklo bi se, da nije petočlane porodice Rafaila Gemaljevića, poznatijeg po nadimku Miško, jedine u selu sa troje dece.

Rafailo je rođen u Sjenici, u Čedovo je dolazio kod bake Ratomirke Šekularac, koja je brinula o njemu dok su roditelji radili, majka u banci, otac kao veterinarski inspektor.

– Baka je imala dve krave, konja koga sam već sa četiri godine jahao – seća se Gemaljević dok namešta šajkaču, koju inače sa glave ne skida. – Kao dete nosio sam dedinu, pa mi se dopalo, posebno da je nakrivim. Nijedna kapa kao šajkača ne može već na prvi pogled da otkrije karakter i raspoloženje onoga ko je nosi na glavi. Natučena na obrve, šajkača je znak opreza i opasnosti, mada tako otkriva i preku narav svoga vlasnika. Nakrivljena na jedno uvo, odaje njegovo bećarsko raspoloženje

U skladu sa svojim snovima odabrao je i školu, srednju veterinarsku u Užičkoj Požegi.

– Imali smo moja supruga Drina, sa obližnjeg Zlatara, i ja veliki elan i želju da stvorimo domaćinstvo za primer – priča Gemaljević kao da je malo ono što je za svoje 44 godine postigao, 80 ovaca, desetak koza, 13 goveda, dva konja, svinje, živina...