U pokušaju ubistva Beka korišćena dva „specijala"
Маја Адровац са браниоцима јуче испред суда (Фото М. Дерикоњић)
Dva dana uoči i na sam dan pokušaja atentata na biznismena Milana Beka (12, 13. i 14. novembra 2014. godine) korišćena su dva telefona „specijala” (telefoni koji služe samo za određenu komunikaciju) i tri kartice za te mobilne.
Korisnici ovih aparata komunicirali su samo međusobno, ali ne razgovorom, već šifrovanim porukama (puštali su da telefon zvoni jednom, dva ili tri puta u zavisnosti kakvo obaveštenje žele da pošalju.
Na dan pokušaja atentata, „specijal A” sve vreme nalazio se na baznim stanicama koje pokrivaju Mostarsku petlju, dok je „specijal B” bio na stanicama koje pokrivaju mesto na kojem je pucano na biznismena.
Ovo je juče, svedočeći u postupku protiv Aleksandra Zdravkovića i Maje Adrovac, optuženih za pokušaj atentata, odnosno pomoć u izvršenju ovog krivičnog dela, kazao veštak Dragomir Vasiljević.
On je objasnio da je po nalogu tužilaštva, veštačio i listinge dva mobilna telefonska broja koja su, prema informacijama koje je dobio iz MUP-a, pripadala Ivanu Adrovcu, suprugu optužene Maje i Zdravkoviću.
Na pitanje Milice Colić Kravarski, Zdravkovićevog branioca, da li na osnovu svih utvrđenih činjenica iz veštačenja može da kaže ko je koristio „specijale”, veštak je odgovorio: „Ne”. Komunikacije između „specijala” i dva analizirana broja, kako je rekao veštak, nije bilo.
– Analizom listinga, ustanovljeno je da je Ivan Adrovac poslednji put koristio mobilni sa brojem koji je analiziran 11. novembra 2014. godine, odnosno tri dana pre kritičnog događaja. Telefon sa ovim brojem, Adrovac je ponovo uključio 19. novembra. Zdravkovićev telefon bio je uključen do 13. novembra u večernjim satima. U vreme kada su „specijali” uključeni, Zdravkovićev telefon je bio na mreži, ali nije ostvarivao saobraćaj. Zabeleženo je i da su Zdravković i Maja Adrovac dva puta ostvarili komunikaciju 13. novembra uveče, a da su je ponovo obnovili u decembru – naveo je tokom svedočenja veštak Vasiljević.
– Zašto govorite da su to telefoni Ivana Adrovca i Aleksandra Zdravkovića? Otkud znate da su zaista njihovi? – pitao je veštaka Dalibor Katančević, jedan od advokata optužene Adrovčeve.
– To su podaci koje mi je MUP dostavio. Ne mogu da tvrdim da su oni zaista koristili te brojeve – odgovorio je veštak.
Na pitanje advokata Katančevića da li ostavlja mogućnost da su 13. novembra 2014. godine, sa Majinog broja komunicirali njen suprug i Zdravković, veštak je kazao da takvu mogućnost ne može da isključi.
Veštak nije mogao da isključi ni mogućnost da su korisnici ova dva broja mobilnog telefona komunicirali na drugi način, odnosno putem „vocapa” ili „vibera”, a nekoliko puta je dodao da se on „držao naloga koji su mu pre veštačenja dali tužilaštvo i policija”.
– Činjenica koje su mi oni davali, uzimao sam kao nepobitne – dodao je Vasiljević.
– Da li ostavljate mogućnost da je neko drugi mogao da koristi te brojeve? – nastavio je branilac sa pitanjima.
– Da, ali svako snosi odgovornost za svoj telefon i svoj broj – odgovorio je Vasiljević.
Veštak je objasnio i da ne može da utvrdi o čemu su korisnici brojeva razgovarali, niti kakva je bila njihova SMS komunikacija, jer mobilni operateri čije usluge koriste ne smeju da dostavljaju ovakve podatke.