Ulemek i komanda JSO oslobođeni optužbe
(Карикатура Драган Стојановић)
Sudsko veće Specijalnog suda oslobodilo je danas Milorada Ulemeka i šestoricu pripadnika komande bivše Jedinice za specijalne operacije optužbe za oružanu pobunu u novembru 2001. godine. Veće je, kako je obrazložio sudija Dragomir Gerasimović, jednoglasno utvrdilo da nisu dokazani navodi optužnice, odnosno da optuženi nisu učinili ovo krivično delo.
– To proizlazi iz materijalnih dokaza, iskaza svedoka, dok manjem broju svedoka koji su iznosili svoja viđenja i posredna saznanja sud nije poverovao. To su Čedomir Jovanović i Dušan Mihajlović, čija su svedočenja o ovom događaju bila u suprotnosti, kao i izjave pripadnika zemunskog klana Ljubiše Buhe, Dušana Krsmanovića i Dejana Milenkovića – naveo je sudija u kratkom obrazloženju presude.
Za sud je ključan bio stenogram sa 61. i 62. sednice Vlade Srbije kojoj je predsedavao tadašnji premijer Zoran Đinđić, pošto je na njoj rečeno da bezbednost države ni u jednom trenutku nije bila ugrožena i da je reč o protestu, kako se u zapisniku na više mesta navodi.
O tome svedoči i odsustvo reakcije vrha države tokom događaja iz optužnice. Sudija je istakao da u zemlji nije uvedeno vanredno stanje, što bi bilo logično u slučaju oružane pobune. Pored toga, utvrđeno je da su ljudi iz vrha službi bezbednosti bili odsutni u vreme događaja iz optužnice, jer nisu imali informacije da će doći do nasilnog preuzimanja vlasti. Na televizijskim snimcima vidi se da bezbednost građana nije bila ugrožena, kazao je sudija, navodeći da o stavu države govori i činjenica da je premijer sa sinom posle događaja došao u centar JSO u Kulu na proslavu, kada su neki pripadnici nagrađeni sabljama i pištoljima.
– Krivičnu prijavu za oružanu pobunu podneo je privatni tužilac i tužilaštvo je to prihvatilo deset godina posle događaja, kada je država u kojoj se to dogodilo već odavno prestala da postoji. O reakciji države na oružanu pobunu i posledicama takvog događaja javnost je mogla da sazna na primeru Turske – primetio je sudija.
On je ukratko podsetio na navode optužnice, u kojoj se hronološki nabrajaju događaji od 10. do 17. novembra 2001, kada su pripadnici JSO, negodujući zbog hapšenja braće Banović, najpre blokirali auto-put kod Vrbasa, tražeći smenu ministra policije, vrha DB-a i donošenje zakona o saradnji sa Tribunalom u Hagu. Gerasimović je pročitao poruku Ulemeka Đinđiću u kojoj je pisalo: „Ako misliš da se ovo završi mirno, dođi u Kulu”, koja se navodi u optužnici i naveo redom događaje: odlazak tadašnjeg premijera u centar JSO, odbijanje jedinice da se povuče, dolazak pripadnika JSO na beogradski most „Gazela” sa naoružanjem, dostavu hrane pripadnicima JSO koju je organizovao Dušan Spasojević, kako bi izgledalo da pobuna ima podršku naroda, slanje više jasnih poruka da će protest biti radikalizovan, da će jedinica zauzeti vladu, aerodrom i televiziju ako se ne udovolji njihovim zahtevima i, konačno, obustavu pobune po naređenju Ulemeka, nakon što su Goran Petrović i Zoran Mijatović smenjeni sa vrha DB-a i na njihova mesta postavljeni Andreja Savić i Milorad Bracanović, koji su jedinici odgovarali.
Pored Ulemeka, koji, kako je ranije i najavio, nije prisustvovao izricanju presude, optužbe su oslobođeni i Zvezdan Jovanović, Mićo Petraković, Dragoslav Krsmanović, Veselin Lečić, Vladimir Potić i Dragiša Radić. Postupak protiv Duška Maričića ranije je razdvojen zbog njegovog lošeg psihičkog zdravlja. Petraković i Krsmanović takođe nisu prisustvovali izricanju presude, na šta po zakonu imaju pravo. Njih dvojica, kao i Lečić, Potić i Radić, proveli su tokom ovog postupka više od godinu dana u pritvoru, a pušteni su na slobodu krajem 2012. godine. Odlukom suda, troškovi sedam godina dugog postupka padaju na teret budžeta.
Sudski postupak protiv osmorice optuženih počeo je 2011. godine, na osnovu krivične prijave, sada pokojnog, advokata Srđe Popovića, zastupnika porodice Đinđić. U toj prijavi je i ime Vojislava Koštunice, bivšeg predsednika SRJ, a stav Popovića bio je da je pobuna JSO bila uvod u atentat na premijera, ubijenog nešto više od godinu dana posle toga, za šta su Ulemek i Jovanović osuđeni na po 40 godina zatvora. I tužilaštvo je u početku pokazivalo ambicije da kroz proces za pobunu JSO razotkrije političku pozadinu atentata na premijera, ali se kasnije tokom postupka ta pitanja nisu istraživala.
Tužilaštvo je za optužene tražilo višegodišnje kazne zatvora i sada ima pravo žalbe Apelacionom sudu.
Šešelj: Očekivana presuda
Izricanju presude prisustvovao je Vojislav Šešelj, lider SRS-a, kao i simpatizeri te stranke. Šešelj je kasnije ispred suda novinarima izjavio da je očekivao oslobađajuću presudu i da očekuje da će biti ponovljeno i suđenje za ubistvo premijera Đinđića jer je, kako je rekao, bilo režirano.
– Nata Mesarović nije mogla biti predsednica veća jer je bila izabrana za sudiju Vrhovnog suda. Posle godinu dana morala je da se vrati, ali je umesto toga nastavila da sudi, što znači da je neregularna osoba donela presudu. Iznuđeno je priznanje od Zvezdana Jovanovića, a advokatica koja je potpisala da je prisustvovala saslušanju, iako nije, ići će u zatvor – rekao je Šešelj.