Dečji teatar „Geto" vraća veru u život na Kosmetu
Редитељ Зоран Ристић са младим глумцима (Фото Позориште „Гето”)
Kosovska Mitrovica – Samo nekoliko meseci od martovskih događanja 2004. godine, kada su strah, beznadežnost i apatija zavladali među preostalim srpskim življem na Kosovu i Metohiji i kada su najmlađe s prvim mrakom zatvarali iza nesigurnih kapija, u Lapljem Selu, na Veliku Gospojinu, nastao je Teatar „Geto”.
Sve je počelo kada je grupa gimnazijalaca došla kod nekadašnjeg studenta filmske režije u Beogradu, u klasi Živojina Pavlovića, studenta produkcije na Fakultetu dramskih umetnosti, ali i apsolventa književnosti, Zorana Ristića Ričija. Ideja je bila samo „da nešto lepo rade”. Od ideje do realizacije malo je prošlo, pa je tako na Veliku Gospojinu, posle „audicije” u starom i ruiniranom Domu kulture nastao teatar, simboličnog naziva. A, nije da nisu bili u getu, kao što su i sada, posle 14 godina, jer niko nije našao za shodno da im obezbedi adekvatan prostor, kakav i dolikuje ovom malom, ali u duši velikom teatru.