Mina – ženski soko
Мина Караџић на Словенском балу 1847. у Бечу, литографија Габријела Декера (Фотографија из књиге „Певам дању, певам ноћу”)
Zahvaljujući inicijativi Srpskog kulturno i prosvjetnog društva „Prosveta” iz Beča u ovom gradu postoji bista Vuka Karadžića, park u znak sećanja na Dijanu Budisavljević, spomen-ploča Savi Mrkalju, a sada se predlaže i postavljanje spomen-ploče na zgradi gde je živela slikarka Mina Karadžić, povodom 190 godina od njenog rođenja. Svetlana Matić iz Beča, inače potpredsednica ovog društva, upravo je na srpskom objavila knjigu „Pevam danju, pevam noću – pisma Mini Karadžić” i time podsetila na zasluge koje je imala kćerka Vuka Karadžića u građenju kulturnih veza između Austrije i Srbije.
– Mina Karadžić je rođena 1828. u Beču. S 15 godina počela je da uči očev, srpski jezik, a potom se posvetila učenju likove umetnosti u Švajcarskoj, Francuskoj, Italiji i Nemačkoj. Naslikala je portret Branka Radičevića, portret Crnogorca sa kapom, kao i portret devojke sa vinovom lozom koji se smatra za jedan od najlepših u srpskom romantizmu. Kao poliglota koji vlada francuskim, nemačkim, engleskim, ruskim, italijanskim i srpskim, vodila je očevu korespondenciju sa kulturnim poslenicima toga vremena – kaže Svetlana Matić.
Prevodila je srpske narodne pesme i pripovetke na nemački i taj prevod ustupila austrijskom pesniku Ludvigu Franklu koji ih objavljuje u Beču pod nazivom „Gusle”. Sa ocem i Engleskinjom Lujzom Ker obišla je Srbiju i Lujzi ustupila beleške, koja potom objavljuje „Putovanja po Srbiji”.