Za mene nema smrti dok mi otac ne javi
Мајор Велимир Ђ. Басарић (Фото: „Споменица реалне гимназије 1837–1937”)
Čačak – Velimir Đ. Basarić, pešadijski major 33. klase Vojne akademije, poginuo je 28. oktobra 1916. na Čukama (Solunski front) i sahranjen kod crkve u selu Skočivaru. Odlikovan zlatnom medaljom i Karađorđevom zvezdom sa mačevima. Bio je neobično hrabar, neustrašiv oficir, bravurama silno podizao moral vojnika. Jednog dana na Solunskom frontu seo je na panj prema neprijatelju koji je na njega ispalio oko 40 granata, dok je on mirno pušio.
Kad su mu prebacili da ne treba da se izlaže opasnosti, odgovorio je: „Za mene nema smrti dok mi otac ne javi.” Tako je i bilo.
Tog, oktobarskog jutra 1916. izjutra pozvao je oficire svoga bataljona da im da podušje pošto će toga dana u 11 časova poginuti, jer mu je to u snu javio pok. otac Đoka. Oni su se smejali i u šali pili podušje.
Uskoro, otpočela je krvava borba na Čukama.