Kako je Šekularac zabavljao radničku klasu

Ivan Cvetković

01. 09. 2018. 22:40

Драган Џајић и Драган Стојковић Пикси 2009. године (Фото Танјуг/Немања Дамјановић)

U današnjem svetu sportska nadmetanja su jedini događaji koji se odigravaju pred našim očima. Sve ostalo je iza zatvorenih vrata. Od razgovora državnika i sednica vlada, zatim sastanaka onih koji su sami sebe odredili da brinu za budućnost čovečanstva kao što je grupa zvana „Bilderberg”, pa do onih koji određuju kurs valuta ili se dogovaraju o cenama na pijaci za danas.

Pored toga, u sportu vlada privid potpune ravnopravnosti. I Brazil i Luksemburg, na primer, izvode jedan protiv drugog timove s potpuno istim brojem ljudi, iako oni prvi imaju više igrača, nego ovi drugi stanovnika.

Jednaki su i uslovi. Isto igralište, plivalište ili na čemu se već održava nadmetanje. Po sportskoj opremi i rekvizitima se ne vidi ekonomska, kulturna, vojna, politička ili neka druga nadmoć određene zemlje.

Na samom sportskom takmičenju, kad se ne bi znalo ko je odakle, ne bi moglo da se zaključi ko je iz bogate države, a ko iz siromašne, ko iz „malog” naroda, a ko iz „velikog”.