Ustupci Turske pod pritiskom EU

03. 05. 2008. 22:00

Орхан Памук

Specijalno za „Politiku“

Istanbul, 3. maja – Turski poslanici su, konačno, izmenili famozni član 301 krivičnog zakonika, na osnovu koga su se, zbog javno izgovorene ili napisane reči protiv države, povlačili po sudnicima i zatvorima mnogi novinari, pisci i borci za ljudska prava. Samoproglašeni grlati čuvari otadžbine na trenutak su proglasili za neprijatelja države čak i danas u svetu najpoznatijeg Turčina: nobelovca Orhana Pamuka.

Odluku Medžlisa (parlamenta) su pozdravili mnogi i u zemlji i u svetu, mada je ona nedorečena. Poslanicima se zamera što nisu išli do kraja i izbrisali sporni paragraf, koji ne priliči zemlji koja se busa u grudi da je demokratska, koja, kao takva, kuca na kapije EU.

„Sporni član bio je glavni ali ne i jedini koga je trebalo reformisati. Mi sada očekujemo dalje promene u krivičnom zakoniku koje se odnose na slobodu govora”, izjavio je portparol EU.

„Mi pozdravljamo promenu. Ovo je napredak iako nije do kraja eleminisana naša zabrinutost zbog ograničenja slobode govora u Turskoj”, saopštio je Savet Evrope. 

Prema usvojenom amandmanu, ubuduće će se kažnjavati oni koji „uvrede tursku naciju”. Dosad je postojala uopštena formulacija, na osnovu koje su ekstremni nacionalisti, često, bez istinskog povoda, povlačili ljude po sudnicama. Kazna zatvora za verbalni delikt je smanjena sa tri na dve godine zatvora. Uvedena je i jedna značajna novina: u svakom slučaju „zeleno svetlo” za pokretanje postupka treba da da ministar pravde. Na taj način treba da se spreče zloupotrebe kojih je u prošlosti bilo.

Ponekad je to bilo apsurdno. Protiv Pamuka je , primerice, pokrenut postupak samo zbog jedne javno izgovorene rečenice: „U Turskoj je ubijeno (1915. godine) milion i po Jermena i 30.000 Kurda”. Tužba protiv njega je povučena, kako je zvanično rečeno, iz „tehničkih razloga”, a u stvari se to desilo pod žestokim pritiskom međunarodne i dela domaće javnosti. Ali, tu kao da još nije kraj. Pamuk je i dalje izložen ozbiljnim pretnjama očevidno onih koji iz nekog mračnog budžaka brane tursku državu.

Sudbina se još okrutnije poigrala sa novinarom Hrantom Dinkom, Turčinom jermenskog porekla. On je osuđen na šest meseci uslovnog zatvora, zato što je u listu „Agos”, čiji je bio glavni urednik, napisao da je u Turskoj nad pripadnicima njegovog naroda izvršen genocid. Stalno je, posle toga, bio izložen pretnjama. Pre godinu dana izrešetan je u Istanbulu, pod još nerasvetljenim okolnostima. Sumnja se da iza toga stoje oni koji se i dalje zalažu za ućutkivanje ljudi.

Na osnovu člana 301 pod istragom se dosad našlo više od 7.000 novinara, izdavača, pisaca, boraca za ljudska prava. Svaki deseti od njih je osuđen.

Za Tursku je ova promena korak napred, istina stidljiv. U vladi se, očigledno, nisu usudili da idu do kraja, da uklone sporni član. To nije slučajno. Tome se protive radikalni nacionalisti, a njih nije malo, ne samo u opozicionim strankama, nego i u vladajućoj Partiji pravde i razvoja.

„Mi smo očekivali da se 301. član izbriše, jer i posle najnovije izmene javno iznošenje mišljenja je krivično delo. Sudijama je i dalje ostavljen veliki prostor da prosuđuju šta je linija razdvajanja između kritike i uvrede nacije”, kaže Eren Keskin, iz turske Asocijacije za ljudska prava. On se, takođe, povlačio po sudovima zato što je javno rekao da armija u Turskoj ima prevelika prava i ovlašćenja. Zapravo isto ono što iznova kažu i u Briselu.

„Ovo(izmena člana 301)je samo šminka namenjena Evropskoj uniji. To krivično delo treba ukinuti”, smatra on.