U slavu juriša u slobodu

16. 09. 2018. 09:39

Свечана академија поводом стогодишњице пробоја Солунског фронта (Фото А. Васиљевић)

„Srbija možda izgubi neke bitke, ali ne zna za poraze u ratu”, istakao je pukovnik Ljubomir Marković, predsednik Republičkog odbora Saveza udruženja potomaka ratnika Srbije 1912–1920. On je na svečanosti povodom obeležavanja jednog veka od proboja Solunskog fronta, održanoj u Domu Vojske Srbije, podsetio goste na slavne trenutke naše istorije, ističući da narod koji nema svoju prošlost, nema ni budućnost.

– Bilo je to u veoma teško vreme pre sto godina. Posle oporavka i reorganizacije srpske vojske na Krfu. Ono što se nije moglo ni na Zapadnom ni na Istočnom, postiglo se na do tada sporednom Solunskom frontu, dužinom 450 kilometara, od Jonskog do Egejskog mora – pripovedao je Marković, zaključivši da se tog 15. septembra desio briljantni trenutak Prvog svetskog rata.

Bio je to slavni dan naše vojske. Dan kada nam se ceo svet divio. Neprijatelji su se postideli pred voljom i verom naših ratnika koji su želeli da se napokon vrate kući.

– Na tom frontu se u leto 1918. našlo 628.000 vojnika i starešina savezničkih armija, dok je s druge strane bilo 626.000 Austrougara, Bugara i Nemaca. Posle sjajne artiljerijske pripreme, kada je 14. septembra neutralisan neprijatelj na prvoj liniji odbrane, već sledećeg dana, u 5.30 časova krenula je ofanziva. Bila je to klanica više od milion ljudi – istakao je Marković.

Govoreći o podvizima vojvoda Stepe Stepanovića i Petra Bojovića i ostalih starešina, poznavalac naše istorije ratovanja dodao je da su nakon izvršenog juriša, već u prepodnevnim časovima, vojnici probili front u dužini 3 kilometra. Ni mrak nije pao, a koridor prema domovini proširio se na 33 kilometra.

– Vrata u otadžbinu bila su otvorena. Vojnici i starešine plačući su ljubili zemlju i kamen – kazivao je Marković.

Osim da upoznaju svoju prošlost, posetioci Doma Vojske sinoć su imali prilike i da uživaju u muzičkom programu koji su pripremili ansambl „Ratislav Blagojević i Gledanice” kao i orkestar Ministarstva odbrane „Stanislav Binički”. Na programu su, pored himne „Bože pravde”, bile i kompozicije „Marš na Drinu”, „Šumadinac pali top”, „Igrale se delije”, „Ovo je Srbija”…