Nemački Orban u trci za predsednika Evropske komisije
Манфред Вебер и Ангела Меркел (Фото Бета/АП)
Nemački konzervativac Manfred Veber krenuo je u izbornu trku da nasledi mesto predsednika Evropske komisije i slovi za ozbiljnog kandidata. Sušta je suprotnost razbarušenom Luksemburžaninu Žan-Klodu Junkeru i pokazao je da sistematično vodi računa kako da pridobije većinu, ali ga na tom putu čeka mnogo ozbiljnih prepreka.
Prvu prepreku je savladao kod kuće: dobio je podršku nemačke kancelarke Angele Merkel, što je bila jednačina u kojoj su faktori bili njegove šanse da izdejstvuje pobedu za Nemačku i dogovor s bavarskom Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU), čiji je član, povodom migrantske politike.
Ovaj perspektivni 46-godišnji inženjer prvo će morati da dobije podršku i ostalih stranaka koje čine grupu Evropskih narodnih partija širom Evrope, što će biti odlučeno u novembru na kongresu u Helsinkiju.
Veberovi kritičari ne mogu da se načude da je on uopšte imao hrabrosti da se kandiduje za najuticajniju funkciju EU, podsećajući da on predstavlja političku stranku koja održava bliske veze s Vladimirom Putinom i Viktorom Orbanom. Ipak, to i ne mora da mu bude otežavajuća okolnost jer su partije članice „narodnjačke” grupe u Evropskom parlamentu u vladama devet od 28 članica EU i, prema istraživanjima javnog mnjenja, u konstantnom su porastu.
Politika koju Veber zastupa upravo je deo tih rastućih suverenističkih težnji. On je već najavio da će se zalagati da ljudi širom Evrope moraju da imaju veći uticaj na politiku EU, a rečenice koje upućuje svojim budućim evropskim glasačima zvuče kao slogani o vraćanju suvereniteta: nacionalnog i glasačkog.
Ono sa čime će Veber imati problema su stavovi o migraciji. Ako su Orbana zvali mađarski Putin, Vebera sada lako mogu da prozovu nemačkim Orban. S iščekivanjem se očekivalo kako će se ove nedelje Veber opredeliti prilikom glasanja u Evropskom parlamentu o pokretanju famoznog člana 7 Lisabonskog ugovora protiv Mađarske. Veber, koji je 2015, kada je Orban počeo da postavlja ograde na granici, govorio da će biti potrebno još više ograda za zaštitu evropskih granica i da jednostavno „nije moguće da stotine hiljada izbeglica nekontrolisano šeta po Evropi” – glasao je za Brisel, a protiv Mađarske.
Iako je glasao za kaznene mere protiv Budimpešte, kritičari smatraju da je njegovo obraćanje u Evropskom parlamentu bilo suviše mlako: da nije napustio svoju uverenja nego je samo učinio ono što bi trebalo da mu obezbedi što širu podršku. Pažljivo je izbegao da pomene Orbana, a naglašeno hvalio Junkera.
Uoči glasanja u EP, u intervju „Gazeti viborča” pojasnio je svoje ublažene stavove o migrantima: rekao je da se svakako mora pomoći ljudima u nevolji, ali da se protivi ekonomskom kažnjavanju država koje imaju drugačije političke stavove, konkretno o politici prema migrantima. Svoj antimigrantski stav je obrazložio negovanjem evropskog identiteta i evropskog načina života, označivši migrantske kvote mrtvim.
Ostao je pri stavu da se ne smeju kršiti evropske vrednosti, a u slučaju Mađarske je izrazio zabrinutost zbog položaja Centralnoevropskog univerziteta Džordža Sorosa i zakona o nevladinim organizacija. To je, kako je rekao u debati u EP, i bio razlog zašto je glasao za pokretanje kaznenog člana protiv Mađarske. Povodom sve glasnijih nagoveštaja da bi u velikom buntu među evropskim poslanicima protiv Orbana moglo da dođe i do izbacivanja njegove stranke Fides iz narodnjačke grupe u EP, Veber je izneo mišljenje da bi bilo bolje da Orban ostane unutar ove grupe jer bi na izvestan način bio „pod kontrolom” nego da pristupi nekoj ekstremnoj ili evroskeptičnoj opciji.
Kao kandidat za predsednika Evropske komisije Veber je u intervjuu izneo i svoj program. Glavno usmerenje EU bi sada trebalo da bude spoljna i bezbednosna politika, a velike nade je položio u austrijsko predsedavanje do kraja godine. „Pre svega, moramo pružiti punu podršku onima koji štite spoljnu granicu EU”, rekao je Veber.
Potom se založio za napuštanje uslova o jednoglasnom odlučivanju u spoljnoj politici EU u korist većinskog glasanja, kao što je slučaj s ekonomskim pitanjima. Istakao je da je Evropa kao kontinent u političkom smislu mora ostati privržena svojim vrednostima i hrišćanstvu i da ne može prestati da pomaže ljudima u nevolji, te da u tom smislu neće biti sreće za Evropljane ukoliko afričke zemlje ostanu u haosu.
Već je poznato da se Veber zalaže da se jasno odrede granice EU i da u nju uđe zapadni Balkan, ali da se pregovori s Turskom konačno obustave.
Do glasanja na kongresu Evropskih narodnih partija u novembru biće još vremena da se pokaže da li je Orbanova politika prejaka za naprednjački klub i koliko će Veber morati da koriguje svoje stavove da bi obezbedio podršku za prvog čoveka Evropske komisije na majskom glasanju iduće godine.