Da li će biti reprize Novosadskog dogovora

Pre nekoliko dana u ovoj rubrici je objavljeno pismo čitaoca koji je predložio da se pronađe zajednički naziv za manje- više isti jezik kojim govore Srbi, Hrvati, Crnogorci i Bošnjaci. Ubrzo zatim, u „Pogledima” se oglasio prevodilac Pavlović („Du ju spik Milošević”, 14. 9), koji je predložio da se zajednički jezik zove štokavski, što bi, po njegovom mišljenju, moglo da odgovara svima koji njime govore. On smatra da bi se dogovor o tome mogao lako postići.

Kako još pamtim Novosadski dogovor o srpskohrvatskom jeziku, to se bojim da bi se i ovaj – o zajedničkom nazivu za jezik – mogao završiti na sličan način. Novosadskim dogovorom iz 1954. godine zaključeno je da su ćirilica i latinica ravnopravna pisma i preporučeno da se u Srbiji pojača upotreba latinice, a u Hrvatskoj ćirilice. Posledica preporuke bila je ta da je u Srbiji ćirilica postepeno sve više nestajala, dok Hrvatima nije padalo na pamet da se drže Novosadskog dogovora i koriste ćirilicu.

Bojim se da bi i u ovoj prilici, ako bi se postigao dogovor o štokavskom jeziku, jedino Srbi pohitali da se odreknu imena svoga pisma, dok bi svi ostali zadržali sadašnje nazive.

Božidar S. Janković,
Beograd